Oni rade 24 sata dnevno, svaki dan u godini. Njihova lica vidimo, nažalost, kad „zagusti“. Bilo da nam u gluho doba noći dolaze na kućni prag, pomažu nam nakon prometne nesreće, prevoze nas trajnu terapiju ili u neki od većih centara: Zagreb, Osijek. Oni su djelatnici Zavoda za hitnu medicinu, koji danas (srijeda) obilježavaju 10 godina postojanja ustanove. Osnivač Zavoda je Virovitičko-podravska županija, a hitna medicinska skrb pokriva sve gradove i općine na našem području. Prilikom pomaganja pacijentima godišnje prijeđu više od milijun kilometara.

Danas, dakle, za ove vrijedne ljude nema slavlja ni veselja (iako su zaslužili sve pohvale). Čekaonice su uvijek pune, pozivi stižu, pa će 144 djelatnika, među kojima su liječnici, medicinske sestre i tehničari, vozači i drugo osoblje ovu obljetnicu proslaviti radno, kao i inače.  Brojke, naime, kažu kako godišnje imaju u prosjeku oko 7 tisuća hitnih intervencija, oko 9 tisuća hitnih pregleda u ambulantama te oko 18 tisuća sanitetskog prijevoza. Jasno je zašto odmor i predah ovdje nisu riječi koje dolaze do izražaja.   

NOVA INTERVENCIJA, NOVI IZAZOV

-Ako pitate što Zavod za hitnu medicinu znači za naše stanovnike, on znači vrlo mnogo. To, nažalost, znaju svi koji su morali koristiti naše usluge. Zaposlenici hitne medicinske službe obavljaju jedan od najtežih i najodgovornijih poslova. Svaka intervencija je novi izazov, nova situacija, pacijent je svaki put drugačiji. Bez obzira na to, naši djelatnici, kojih je trenutno 144 zaposlenika na području naše županije, svake minute, svake sekunde, brinu o našim stanovnicima. Osim djelatnosti hitne medicine naš Zavod ima i djelatnost sanitetskog prijevoza i hitne medicinske prijevoze za sve naše stanovnike kojima je to potrebno – objašnjava ravnateljica Lahorka Weiss.

Kao da redovni uvjeti nisu zahtjevni, već drugu godinu rade i pod korona-mjerama. Poput drugih kolega iz zdravstvenog sustava, od prvog dana znaju što je dodatno opterećenje. Bili su prvi na liniji obrane od koronavirusa, uzimali uzorke, ali i prevozili Covid-19 pozitivne pacijente, kako u Viroviticu, tako i u druge bolnice i centre, kako je to već bolest zahtijevala.

DO PACIJENTA PO LIVADI, ŠUMI, NA TAVAN

-Jedan dio naših zdravstvenih radnika i radnika u ispomoći radi u našoj Općoj bolnici Virovitica kada se poveća broj hospitaliziranih pacijenata. Bez obzira na to, mi smo i dalje tijekom prošle, a i ove godine 0-24 sata imali osiguranu hitnu medicinsku skrb na sve četiri ispostave koje obuhvaćamo. Riječ je o Virovitici, Pitomači, Slatini i Orahovici, dok u Voćinu imamo pripravnost. Sve te ispostave imale su liječnike u svakom timu, tako da smo, bez obzira i na ovaj pojačani pritisak koji nam je uzrokovan Covid-19 bolešću i dalje nastavili pružati sve one usluge koje smo i prije ove epidemije pružali našim korisnicima – kaže ravnateljica.

Budući da godišnje prođu i do milijun kilometara dok pomažu pacijentima, nužno je ulagati u vozila i opremu, kako bi ta pomoć bila brža, sigurnija i što kvalitetnija. Kako kaže L. Weiss, prošle godine su uz pomoć osnivača nabavili pet novih vozila, a do kraja ove trebaju stići još dva.

-Ulažemo u opremu, u nove defibrilatore, nove prijenosne respiratore, dakle sve ono što je potrebno za hitno zbrinjavanje naših pacijenata. Nastavili smo i ulagati u naše zdravstvene djelatnike kojima je vrlo bitno obnavljati i nadograđivati  znanja hitne medicine jer uvijek se pojavi nešto novo. Ove godine imali smo veliku obnovu znanja za naše tehničare, vozače, kao i liječnike koji su zaposlenici Zavoda za hitnu medicinu. Na svu sreću, sve smo uspjeli odraditi prije ovog, četvrtog vala, tako da smo spremni dočekali novi val epidemije – ističe Lahorka Weiss.

Ovo je jedno od najstresnijih zvanja u medicini: odluke se često donose brzo, svaka je sekunda bitna, a pacijent je nerijetko i teško dostupan. Iskustvo pokazuje kako liječnicima hitne medicinske pomoći kao „ured“ nisu strane ni livade, ni ceste, kanali, šume, izletišta. Stoji se u snijegu, ledu, na vrućini, nose pacijenta u nosilima nakon što je doživio nesreću ili stradao u voćnjaku, podrumu, tavanu…

Dežuraju na svim većim okupljanjima i daju zadnju kap snage i profesionalnog znanja kada je riječ o pacijentu kojeg sekunde dijele od smrti. Proživljavaju sve sa pacijentima, ali to nikad ne pokazuju, već to tiho nose kao biljeg službe kojoj su posvetili život.

Nerijetko ne dobiju ni hvala za svoj rad, a mnogi im zamjeraju „jer kasne“ – kad je kriza u pitanju, minuta se čini kao vječnost, a oni, opet, smireno i stručno, nastoje pomoći ne samo pacijentu već i svima koji su zbog njega zabrinuti.

BRUŠENJE ZVANJA

Pitali smo stoga ravnateljicu – odlučuju li se mladi liječnici za ovo zvanje i imaju li kao ustanova problem s kadrom? Iako deficit postoji, L. Weiss kaže kako ipak ima i interesa za ovaj posao, pa pokriju sve potrebe. Razlog valja potražiti u pohvalnoj činjenici da većinom mladi liječnici po završetku svog studija i dobivanjem licence žele započeti svoje radno iskustvo u zdravstvu baš u hitnoj medicinskoj službi.

– Misle da je to temelj od kojeg bi svaki liječnik trebao krenuti, pa moram reći da imamo dosta veliku zainteresiranost mladih liječnika koji su zaposleni kod nas, ali isto tako imamo i starijih liječnika. Oni svojim iskustvom i svojim angažmanom pomažu mladim liječnicima da usvoje sva ona znanja i vještine koje su sami stekli tijekom svog dugogodišnjeg rada. U povodu ove nama važne obljetnice zato svim bivšim i sadašnjim djelatnicima zahvaljujem na predanosti i požrtvovnosti u radu u hitnoj medicinskoj službi. Nakon 10 godina rada, moram reći da sam zadovoljna s postignutom razinom zdravstvene usluge koju smo pružili našim stanovnicima – zaključuje L. Weiss.

I kad se napusti ova služba, u medicinskoj službi se ostaje, pokazuje primjer liječnika koji ostaju kao savjetodavno tijelo Zavoda ili postaju vanjski suradnici koji pomažu u smjenama i edukacijama. Jedna od liječnica koja je lani, nakon dugogodišnjeg staža upravo u hitnoj službi, otišla u mirovinu je, kaže L. Weiss, dr. Filka Galešev, a koje će se, kao i drugih djelatnika u ovoj službi, mnogi sjećati po intervencijama u dobru i zlu.   (www.icv.hr, mlo)