Prepustite se putovanju u netaknutu prirodu u kojoj caruju vretenca i otkrijte što sir David Attenborough ima s ovim prekrasnim letačima.

Ako ste željni čiste, netaknute prirode, ne morate putovati daleko. Samo morate pronaći mjesto u kojem žive kraljevi, carevi, vilenjaci, vodendjevojčice, Regoči, vilinski leptiri, vilinski konjici… Zapravo, morate pronaći vretence, mistično biće starije od dinosaura, omiljenog kukca najpopularnijeg istraživača na svijetu Sir Davida Attenborougha, koji je indikator čistoće vode i ekosustava.

Mi smo ga pronašli. I to samo 180 kilometara od Zagreba, tik uz desnu obalu rijeke Drave, na imanju na kojem je u 19. stoljeću grof Janko Drašković sagradio svoju ljetnu rezidenciju. Na njemu je sada smješten Posjetiteljski centar Dravska priča koji je usred epidemijske 2020. dobio nacionalnu godišnju nagradu Simply the Best u kategoriji novog projekta u turizmu, a u njemu tim strastvenih stručnjaka živi očuvanje prirode. Tu živi i prekrasno vretence koje je u feng shuiju, drevnoj kineskoj vještini življenja u skladu s okruženjem u kojem obitavamo, simbol prosperiteta, sreće, snage, promjene, mudrosti, mira, harmonije, ali i čistoće. U Dravskoj priči on ima posebno mjesto. Ovdje možete upoznati ovog nebeskog letača.

Vretenca u narodu nose razna imena – vilinski leptir, vilin konjic, Regoči, carevi, vilenjaci pa i vodendjevojčice.

“Vretence u narodu još zovu vilinski leptir ili vilin konjic. Ova bajkovita imena zapravo upućuju na to da su povezani s tradicijom pričanja raznih mitova i legendi o životu uz rijeke u kojima su još nazivani grofovi, Regoči, a ta imena u principu predstavljaju nešto lijepo, čisto i nevino”, govori nam Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije u sklopu koje djeluje Posjetiteljski centar Dravska priča.

“Živjeli su prije više od 300 milijuna godina te su stariji od dinosaura. Vretenca su teritorijalna vrsta i svim snagama štite svoj teritorij. Bili su jedni od najvećih letača, a još uvijek su najbrži kukci na svijetu. Baš kao i vile, vretenca nastanjuju zemlju, vodu i zrak, a iako im partnerice žive na livadama, njihova opstanka nema bez vode. Ženke dolaze na parenje kraj rijeka uz koje žive mužjaci. Njihovu parenju prethodi obredni ples kojim mužjak zavodi svoju odabranicu koja nakon toga jajašca polaže u vodenom mediju, na vodenoj vegetaciji”, otkriva nam.

Obilazeći imanje Posjetiteljskog centra Dravska priča, u kojem se već cijelo desetljeće kroz razne projekte radi na očuvanju ekosustava i biosfere u tom kraju, ravnateljica nam govori kako će ove godine kroz projekt RIVERSIDE istraživati ove prekrasne letače. “Vretenca su indikatori čiste vode. Gdje je okoliš zagađen, gdje je voda zagađena, vretenaca nema. Kad negdje dođete i vidite vretence, možete se osjećati sigurno jer znate da je tu čisto i zdravo”, govori dodajući kako im je Studena vrijedan partner u ovom projektu.

Zanimljivosti o vretencu:

– ima pet očiju, tri mala i dva velika u kojem je smješteno 30 tisuća malih očiju koja mu omogućuju da vidi sve oko sebe

– vretenca u rezervatu biosfere Mura-Drava-Dunav pod zaštitom su UNESCO-a

– vrhunski je letač – može letjeti do 50 kilometara na sat što je ekstremno brzo za kukce

– u svijetu ima oko 5000, a Hrvatskoj oko 70 vrsta vretenca

– za 90. rođendan, prirodoslovac Sir David Attenborough dobio je najljepši dar, jedna vrsta vilinog konjica dobila je ime njemu u čast i zove se Acisoma attenboroughi

– kad se pare, mužjak i ženka tvore srcoliki obli

“Naše vode dugujemo prirodi, a starost vode iz naših krajeva mjeri se u tisućama godina. Kako smo otkrili da su vretenca bioindikatori čistoće prirode i voda u područjima gdje ih nalazimo, a sa sigurnošću znamo da ih nalazimo u našim krajevima, zaključili smo da ako pomognemo očuvati njih, pomogli smo i očuvanju čistoće naših voda. Tako je došlo do ove divne suradnje s Javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije koje se između ostalog brinu i za ove drevne kukce”, kazala nam je na to Ivana Fočić, brand managerica Studene u čijem smo društvu upoznavali ovo bajkovito mjesto uz riječnu granicu s Mađarskom.

Gdje je okoliš zagađen, gdje je voda zagađena, vretenaca nema

Upravo su istraživanja, ali i edukacija o važnosti očuvanja ekosustava ono čime se sustavno bave u Dravskoj priči. Ovaj moderni edukacijsko-interpretacijski centar  izrađen po najmodernijim standardima, posjetiteljima omogućuje da se upoznaju s biljnim i životinjskim svijetom koje nastanjuje područje oko rijeke Drave.

“Na ovome imanju u 19. stoljeću grof Janko Drašković izradio je svoju ljetnu rezidenciju. Krajem drugog svjetskog rata u istoj je zgradi bilo prihvatilište za ratnu siročad, a u drugoj polovici 20. stoljeća tu je bila područna osnovna škola”, s entuzijazmom nam priča ravnateljica, te otkriva kako su, što od Svjetske banke, što iz fondova Europske Unije, u projekt do sada uložili oko 22 milijuna kuna.

Prolazeći kroz Perivoj, ravnateljica nam priča kako je ovo razrušeno imanje u samo malo više od 10 godina zasjalo pravim sjajem no i da je još puno posla i ideja u planu. U sredini Perivoja smještena je sjenica, a nadomak nje prihvatilište za rode koje su medicinski zbrinute, ali više nisu sposobne same živjeti u prirodi. Kako hodamo prema šetnici uz rub Perivoja, smještenoj u dubokom hladu raskošnih krošnji, ravnateljica nam govori kako su kroz projekt Svjetske banke Integracija u EU Natura 2000, krenuli u rekonstrukciju s idejom da imanje bude sjedište Javne ustanove, ali i prostor u kojem će se moći provoditi razni edukativni programi poput Škole u prirodi.

“U ponudi imamo petodnevne programe Škole u prirodi, u podrumu uređen multimedijalni centar, te osim školama nudimo mogućnost grupnih i obiteljskih noćenja uz raznolik sadržaj”, kaže ističući kako su 2018. u kojoj nije bilo radova, imali 470 noćenja i 1350 jednodnevnih programa. Tijekom godina izrađena je i poučna staza kroz Perivoj te drvena izdignuta šetnica smještena u gustim krošnjama koja je prilagođena i osobama s invaliditetom koje se kroz čitav Perivoj mogu nesmetano kretati.

Na samoj šetnici smješten je vidikovac u tipu sojenice jer je ispod kanal koji je povezan s Dravom. “U njemu nema vode jer imamo dabra 200 metara uzvodno koji je napravio branu prije tri godine pa u kanal ne prolazi nijedna jedina kap”, kaže nam dok prilazimo vodenoj učionici koju su, kako se bave različitim edukativnim programima, uredili s partnerima iz pet zemalja. Odmah pokraj je voćnjak starih sorti i uzdignute gredice s jagodama, ribizima, borovnicama i malinama u kojima se možete zasladiti.

Nešto malo dalje je Vrt mirisnih doživljaja u kojem rastu stare sorte cvijeća i aromatičnog bilja uz koje su postavljene table na kojima je dodatak Brailleovog pisma pa ih slabovidne osobe mogu dotaknuti i pročitati. Posebno mjesto zauzima dječje igralište u kojima su, s ciljem edukacije, smještene kante za sortiranje otpada, da najmlađi gosti nauče, a odrasli se podsjete koliko je važno pravilno selektirati i reciklirati otpad.

Najmlađi tako uče i o štetnosti plastike, te kako u prirodi ne smiju ostaviti ništa osim traga svojih stopa. Između ostalog, podsjeća ih se na zabrinjavajuće podatke Europskog parlamenta koji ističe kako je proizvodnja plastike u svijetu užurbano narasla zadnjih desetljeća, i to od 1,5 milijuna tona 1950. na 359 milijuna tona u 2018. godini te kako je sukladno s tim narasla i količina plastičnog otpada. Svjesna razmjera utjecaja otpada na ekosustav, važnosti kružnog gospodarstva za okoliš i kvalitetu života, partner Dravske priče – Studena odnedavno je uvela 100% recikliranu plastiku (rPET) u svoj asortiman. Tako su u prvoj fazi prelaska na recikliranu ambalažu izabrana najpraktičnija pakiranja, ona od 0,5 litre. Budući da se iskorištena i reciklirana plastika u ovom slučaju ponovno vraća u opticaj, ona su važan korak prema budućnosti, prema očuvanju prirode.

“Predstavljanje naših 0,5 litarskih formata Studene u 100% recikliranim bocama, idealan je povod da dodatno pomognemo prirodi kojoj prijeti onečišćenje, između ostalog i plastikom. Jer ako se naše boce “vrte u krug”, neće završiti u prirodi i ugroziti bioraznolikost i važne ekosustave o kojima svi ovisimo. Velika odgovornost je na proizvođačima, ali i na svima nama koji jednostavno moramo odbaciti bacanje kao svakodnevni stil života. Poručila bih našim potrošačima: Reciklirajte, a ako ne mislite reciklirati plastične boce, molim vas, nemojte niti kupovati napitke u njima”, govori nam Ivana Fočić dok u pratnji ravnateljice ulazimo u multimedijalni postav Dravske priče smješten u podrumskom dijelu glavnog objekta, ne znajući da ulazimo u mali interaktivni muzej nalik onima koje možemo naći u europskim metropolama.

Tako je na jednom zidu prikazana strma dravska obala na kojoj se nalazi stanište bregunica, najmanje europske lastavice koje pojedu i po 10.000 komaraca na dan no, zbog čovjekova utjecaja na njezina staništa nestaju. Kroz multimedijalnu priču saznali smo i kako čovjek utječe na tokove rijeka, pa tako i na njihov ekosustav. Zagledali smo se na samo dno bare, spoznali što se krije u kapljici vode, te naučili koliko je očuvanje voda bitno za životinjski svijet.

U jednom dijelu postava doslovno smo zaronili u dabrovu nastambu i saznali kako živi ovaj vrhunski graditelj, te virtualno plovili dravskim čamcem uživajući u edukativnim filmovima i posjetili bioistraživačku stanicu u kojoj često borave i istražuju studenti prirodnih znanost. “Imamo četiri trodnevna programa terenske nastave za studente prirodnih znanosti. Sva oprema nabavljena je u dogovoru s njima, a studenti kroz četiri programa imaju priliku raditi na terenu, prikupljati uzorke, vršiti analize u labosu”, nabraja nam s ponosom gospođa Tatjana.

Kako Ustanova programom kreće i u smjeru razvoja održivih oblika turizma u zaštićenim područjima prirode, uz edukativne programe u ponudi imaju i vožnju kanuima po Dravi, šetnje i bicikliranje u prirodi, promatranje ptica… Više vam ne želimo otkriti ni detalja. Vjerujte nam… ako joj se odlučite prepustiti, Dravska priča će vas očarati.

Cijelu fotogaleriju pogledajte ovdje.

(virovitica-nature.hr, Foto: JU VPŽ, Matija Turkalj, Sandro Lendler)