Dr. Nikolina Krišto Kolarić već punih sedam godina liječnica je u izvanbolničkoj hitnoj pomoći Zavoda za hitnu medicinu Virovitičko-podravske županije. Pacijenti su je dosad imali prilike s timom viđati u ponekad najtežim situacijama u životu; na prometnim nesrećama, kod ozljeda, teških bolova, gušenja…

Za svakog će pronaći adekvatan pristup i potrebnu lijepu riječ, kako bi pacijentu, ali i članovima obitelji ili poznanicima koji s njim proživljavaju strah i nemir donijeli sigurnost, mir i pružili potrebnu pomoć.

Neovisno jesu li stigli u nečiji dom, na ulicu, čeka li se pacijent da ga službe “izvuku” iz nepristupačnog dijela šume i tada dobije medicinsku pomoć ili na nekom drugom terenu koji je već u pitanju. 

KUĆA, ŠUMA, CESTA 

Za ovo radno mjesto doktorica Nikolina kaže kako je ono u koje je ušla kako bi se na početku karijere izoštrila u nošenju sa izazovima i stresom, a u konačnici ovdje i – ostala. Iz dana u dan stvara novo iskustvo, a samim tim i načine nošenja sa stresom i posebno teškim terenima na koje se čovjek ne može do kraja naviknuti, kaže.  

-Naš posao je raznolik, od velikih prometnih nesreća, prometnih nezgoda, bilo koji nagli nastup simptoma, od srčanih, moždanih udara, epileptičnih napada. To su neke stvari koji su najčešće. Iako je svaki dan drugačiji i s vremenom i iskustvom, čovjek se lakše nosi sa izazovima, ali dalje postoje događaji koji su nam posebno teški.

Kao mladom liječniku nije mi bilo toliko teško otići na intervenciju vezanu uz dijete, no otkako smo suprug i ja postali roditelji, sve se promijenilo. Drugačije gledam na svaku takvu intervenciju i one su, vjerujem, kao i svakom mom kolegi, najteže.

Nikada ne znate što vas čeka – ističe Nikolina koja kaže kako su sve dosadašnje intervencije vezane uz male pacijente imale sretan ishod, pa i one vezane uz febline konvulzije, zbog kojih najčešće odlaze na teren vezan uz djecu, budući da se roditelji, zbog dramatičnih simptoma, jako uplaše i zatraže hitnu pomoć liječnika već u svom domu. 

PODLOGA ZA DALJNJU SLUŽBU

Najdraže intervencije njoj i timu su kada sve završi na kućnoj posjeti, odnosno, kada je pacijent u takvom stanju da mu mogu pomoći već na terenu, poput terapije ili injekcije protiv bolova. Vrlo često pacijenta dovoze u OHBP u virovitičku Opću bolnicu, gdje ga preuzimaju kolege, ako je potrebno proći dijagnostiču obradu, dok se njihov posao nastavlja na novoj intervenciji ili u ambulanti.

Za rad u hitnoj službi kaže kako bi preporučila svakom mladom kolegi, kako bi se oslobodio strahova, usavršio u pristupu pacijentu i stvorio tako kvalitetnu podlogu za bilo koju drugu specijalizaciju, ako se već ne pronađe u hitnoj. 

Unatoč svakodnevno visokoj razini stresa, on je ipak pod konrolom, kaže liječnica, zahvaljujući potpori tima i brzom zajedničkom djelovanju u kojem svi daju sve od sebe da se pacijent spasi. Na neke situacije ne mogu utjecati, ponekad moraju čekati na druge službe da dođu do pacijenta, npr. zaglavljenog u automobilu, na nepristupačnom terenu u šumi, što ih, kaže, stavlja pod dodatan stres jer žele što prije pomoći ugroženoj osobi, a svjesni su da se moraju ispoštovati drugi protokoli koji će mu pritom povećati šanse za preživljavanje. 

-Imamo veliko povjerenje u kolege iz drugih službi koji su izvrsno obučeni i koji svoj posao sjajno rade. Ponekad se dogodi da unatoč svim naporima ne uspijemo spasiti pacijenta. Ovo je služba u kojoj se brzo naučimo da je smrt dio života i nauči nas da nikad ne postane lakše obitelji priopćiti da je njihov netko drag preminuo, unatoč svemu što ste vi kao medicinski djelatnici učinili.   

Svatko od nas ‘hitnjaka’ teži da bude bolji, kvalitetniji i brži, svaku intervenciju preispitujemo; što se moglo napraviti bolje? Ako ću gledati sebe kroz ovih sedam godina, mislim da sam puno toga naučila, a o mom iskustvu će najbolje procijeniti naši pacijenti – ističe Nikolina. 

Zaključuje kako je uz profesionalni dio, sve što ova zahtjevna služba nosi, sa suprugom, koji je inače vozač kola hitne pomoći, naučila i kako balansirati posao i roditeljstvo, jednako važan životni izazov na svom putu. 

(www.icv.hr, mlo)