Nakon što je sinoć (ponedjeljak) u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica otvoren sada već „punoljetan“, 18. Tjedan psihologije Virovitičko-podravske županije, drugu večer (utorak) obilježilo je altruističko predavanje ljudi koji dobrovoljno ulažu svoje vrijeme, trud, znanje i vještine da pomognu drugima – volontirajući.
Naime, riječ je o bračnom paru Garmaz iz Osijeka koji su s okupljenima podijelili svoje iskustvo pružanja ruke podrške potrebitima, posredstvom udruge Srce za Afriku koja djeluje dugi niz godina, pomažući djeci u Africi da okuse bolji život – osiguravajući im obrazovanje i topli obrok.
Dobrodošlicu svim prisutnima uvodno je poželjela Sanja Milković-Šipek, predsjednica Društva psihologa VPŽ, potom prepustivši riječ kliničkoj psihologinji Ivani Kostelac koja je u kratkim crtama podsjetila na psihološke dobrobiti volontiranja.
Dora Jagarinec– U svijetu današnjice ljudi su dosta usmjereni na sebe – gledamo svoje potrebe, kako se izboriti i kako ostvariti nešto za samoga sebe. Međutim, često zaboravljamo da jedan dio „samoispunjenja“ i osobne dobrobiti dobivamo dijeljenjem svog znanja, talenta i vještina s drugim ljudima. Na taj način zapravo oplemenjujemo kako sebe, tako i one s kojima surađujemo – napomenula je Kostelac.
DJECU U ŠKOLE PRIVUKLI TOPLIM OBROKOM
Osječki volonterski dvojac, Maja Sajler Garmaz i Željko Garmaz, druge ljude oplemenjuje svojim dobrim djelima više od 10 godina – prvo u Ruandi, a posljednje 3 godine i u Zambiji.
– Suprug i ja zatekli smo se u Ruandi na medenom mjesecu i bez ikakvih naznaka da ćemo se iz avanturista pretvoriti u volontere, ondje smo upoznali fra Ivicu Perića, misionara koji je u Africi već 30 godina. Iako je činio sve u svojoj moći da pomogne ondašnjim ljudima, shvatili smo da fra Ivica zbog svoje samozatajnosti neće uspjeti ostvariti baš sve što je zamislio, točnije donacije nisu dolazile do njega. Tada je osnovana humanitarna udruga Srce za Afriku, s ciljem pomoći našemu fratru u njegovom naumu – prisjeća se Maja Sajler Garmaz, osnivačica i predsjednica Udruge.
Dora JagarinecUdruga nastoji pružiti djeci u Africi ono najvrijednije – obrazovanje. Međutim, potičući iz neškolovanih obitelji, mališani nisu imali dojam o vrijednosti i važnosti škole te bolje budućnosti koju im ona pruža.
– U selu koje nije ni postajalo na karti Ruande, bez struje i vode, uspjeli smo malo po malo pokrenuti školski centar. U nekoliko godina izgradili smo vrtić, osnovnu i dvije srednje škole, dva učenička doma, sportsku dvoranu i – kuhinju s blagovaonicom, shvativši da ćemo djecu u školu privući upravo toplim obrokom. Kada su prve generacije završile školu, našle posao i počele živjeti nešto bolje od ostalih, škola se počela puniti – govori Sajler Garmaz, dodavši kako isto to trenutno rade i u Zambiji.
Škola u Ruandi danas broji 800 djece, a nosi ime po fra Vjeki Ćuriću, drugom svećeniku. S druge strane, u Zambiji se dovodi struja, buše se bunari za dovod vode i otvaraju se vrtići. Zahvaljujući projektu Ministarstva vanjskih poslova, opremljena je i škola šivanja za djevojke koje nisu imale mogućnost odlaska u školu, kako bi završile barem neki zanat.
VOLONTIRANJE NAPUNI DUŠU
U Afriku odlaze dva puta godišnje, a donatori su većinom „naši ljudi“ sa svih strana svijeta. Na kraju dana, ovi ljudi, moglo bi se reći, spavaju snom pravednika – jer su napravili nešto za drugoga bez da su tražili išta zauzvrat. Upitavši sugovornicu zašto je dobro biti volonter, Sajler Garmaz odgovara:
Dora Jagarinec– U volontiranju vas vodi srce, to je jedna stepenica više u ljudskom djelovanju. Volontiranje je nešto što vam napuni dušu i kroz takve stvari upoznajemo sebe same. Tada ujedno i shvatimo da su jednostavne stvari u životu zapravo one najljepše. Činiti dobro drugima je nešto najljepše što možete učiniti za sebe – zaključuje.
Podsjetimo, Društvo psihologa VPŽ i ove je godine pripremilo bogat program koji se sastoji od predavanja, radionica, savjetovanja i obrade aktualnih tema u društvu, školama i ustanovama, od borbe protiv diskriminacije, pitanja rješavanja trauma u djetinjstvu, komunikacije u vrtiću, pa sve do novih ovisnosti među mladima, roditeljstva i straha od javnog nastupa.
(icv.hr, dj)
