Odredište svih onih željnih kvalitetnih domaćih proizvoda je bez, ikakve sumnje, tržnica. Osim što je mjesto gdje se mogu naći proizvodi poput povrća, meda i cvijeća, ona je i mjesto gdje će prodavač sa svojim redovnim i dobropoznatim kupcima razmijeniti tople pozdrave, popričati o aktualnim temama te mu na odlasku u „ceker“ ubaciti još nekoliko jabuka ili mrkvi „neka se nađe“.

Osim što mami poglede, prodajni štand naše prve sugovornice mami i zazubice. Slanina, ljuta kobasica i kulenova seka, kao i med, domaći ajvar i kuhani paradajz samo su neke od delicija koje se mogu kupiti kod Snježane Glasovac. Iako smo znali da će odgovor na naše pitanje biti potvrdan, ipak pitamo gospođu Snježanu ima li interesa za proizvode njenog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

– Interesa i kupaca ima. Proizvodnja suhomesnatih proizvoda nam nije nova, to je već uhodan posao. Ide, ali daleko teže nego, na primjer, prošle i pretprošle godine. Osjeti se razlika, pala je platežna moć stanovništva. Ima interesa i za ove druge proizvode. Kada bi kalkulirali troškove, domaći ajvar bi ispao dosta skuplji od onog u trgovinama, ali i on ima svoje kupce – ističe S. Glasovac koja smatra da je zbog trgovina i velikih shopping centara i posjećenost tržnica manja.

– Možda je zbog načina plaćanja, jer je lakše „na karticu“, možda je i zbog navika i stanja starijih koji su nekada uredno išli na tržnicu. Mladi nemaju naviku ići na tržnicu. Rijetki su oni koji dolaze, samo oni koji traže baš domaće. Velike trgovačke kuće su napravile svoje i ljudi se snalaze kako mogu – zaključuje naša sugovornica koja nam otkriva da će kroz dva tjedna krenuti i na presadnice te na povrće koje bi ponudila svojim kupcima.

Osim povrća i voća, tržnica je mjesto gdje se može kupiti i raznovrsno cvijeće. Kako bi domove njenih sugrađana krasile jarke boje i opojni mirisi pobrinula se Marija Sambolec koja na tržnici prodaje već 40 godina, a njen šaroliki štand privlači poglede.

– U početku smo uzgajali povrće i cvijeće, ali kada se cvijeće počelo više prodavati opredijelili smo se za uzgoj cvijeća. Ljudi ga dosta kupuju, dom je odmah ljepši čim se oko njega posadi malo cvijeća – sa osmijehom govori M. Sambolec, savjetom ili sugestijom uvijek spremna pomoći svojim kupcima.

– Ima ženica koje jako vole cvijeće, jedva su dočekale da stigne. Mlade žene pitaju za savjet. Zanima ih što gdje posaditi, koji cvijet ide na sunce a koji u hlad, što mogu posaditi u gredice a što u kamenjar. Malo ih posavjetujem oko tog, porazgovaramo si – objašnjava naša sugovornica te idući trenutak postajemo svjedoci jedne simpatične situacije.

Naime, gospođi Mariji se vratila jedna od redovnih mušterija, zabrinuta da je zaboravila platiti maćuhice koje je ranije kupila.

– Greta, kupila si četiri maćuhice i dala mi 12 kuna. Bez brige budi, mirno spavaj, znam da si mi platila – vidno zabrinutu ženu tješi ova simpatična prodavačica, puna nevjerice da je njena Greta otišla kući te se vratila na tržnicu kako bi ispravila nepravdu koje ni nije bilo.

Nakon uspješnog završetka ove male krize, potaknuti financijskim pitanjem pitamo M. Sambolec je li i njeno poslovanje, i u kojem obimu, zahvatila sveprisutna kriza.

– Iako su cijene nekog cvijeća su ostale iste, druge su narasle za kunu po komadu. Jednostavno, sve je poskupilo. Velika su ulaganja, skupa je proizvodnja cvijeća. Zemlja je strašno skupa, kao i grijanje, sadnice, plastika i posudice. Možda se ne čini da je skupo „na malo“, ali kada kupujete u većim količinama onda je to puno novaca – zaključuje Marija Sambolec, s kojom se slaže i naš idući sugovornik.

Čajevi, kreme od propolisa i gaveza, med od kestena, šume, cvijeća i bagrema te kapi od propolisa mogu se naći na štandu Pavla Dragića, koji se proizvodnjom domaćih proizvoda bavi od 1985. godine i koji nam je otkrio što je kod njega ovih dana najprodavanije.

– Najtraženiji su med i propolis, koji su odlični za jačanje imuniteta. Ja ih osobno koristim svaki dan, žlicu meda i oko 15 kapi propolisa – objašnjava P. Dragić i dodaje kako je, kao i velika većina drugih prodavača, morao podići cijene svojih proizvoda.

– Porasle su mi cijene proizvodnje, morao sam dići cijene proizvoda jer i sve drugo košta, od prijevoza do materijala. Svi jednako snosimo troškove, zato jesu malo veće cijene – zaključuje Pavao Dragić.

(www.icv.hr, mlo; eat; foto: M. Lovrenc)