Iako na prvu svakodnevni predmeti kao što su privjesak za ključeve ili obiteljska fotografija u, budimo realni, nikome neće izazvati pretjerano oduševljenje i neviđen entuzijazam, stanje stvari se mijenja kada u taj kontekst „ubacimo“ Stjepana Haumüllera. Naime, ovaj 16-godišnjak iz Našica, koji pohađa Tehničku školu Virovitica i tijekom školske godine boravi u Učeničkom domu Virovitica, svojim načinom obrade drveta svakodnevnim predmetima daje onaj „wow faktor“ i pretvara ih u mala remekdjela koja itekako izazivaju reakciju. Osim privjesaka za ključeve i fotografija „isprintanih“ na drvenu površinu, iz Stjepanove „radionice“ izlaze i cjenici za restorane, zahvalnice i natpisi dobrodošlice za vjenčanja, puzzle, kao i drvene posudice i lampe koje vlastoručno slaže.
Na naše prvo pitanje, je li tu ljubav prema drvetu i njegovoj obradi možda naslijedio od nekoga iz obitelji, samozatajni Stjepan odgovara kako mu pradjed bio stolar te je, na neki način, krenuo njegovim stopama.
– Obožavam raditi s drvetom i nemam najdraži motiv, volim sve. Pogotovo kad je nešto novo i s čim još nisam imao susreta. Sve volim pokušati napraviti – otkriva nam Stjepan te nas uvodi u svoj proces rada na svom CNC stroju koji je sam sastavio.
– Nakon godine dana istraživanja, od jedne firme sam kupio konstrukciju stroja, savjetovao se s nekim ljudima u vezi programa i laserske glave te sam ga uspio sastaviti. Moj nije toliko velik, radna površina mu je 45 x 80 cm. Dosta je jak, osim drveta može obrađivati i staklo, metal i kamen. Stroj se spaja s računalom koje njime upravlja. Ako netko želi, na primjer, fotografiju na drvetu, ubacim ju u software program, namjestim jakost lasera i sve ostale parametre te „pustim“ s računala na CNC stroj da on odradi svoj dio posla. Moj dio posla je programiranje – objašnjava nam ovaj 16-godišnjak, koji je s vrlo odličnim uspjehom završio prvi razred Tehničke škole, smjer drvodjeljski tehničar dizajner.
– Kad mi netko prezentira svoju ideju, prvo ju na računalu napravim u 3D obliku. Ako se slažu s izgledom, onda ga „ubacim“ u CNC stroj. Nakon sati i sati pisanja kodova, na CNC-u se dobije konačni produkt. Na skali od 1 do 5, moram priznati da je rad na CNC stroju petica. Znao sam po pet, šest sati programirati da mogu stroj pustiti u rad. Ali, nije mi teško kad volim to čime se bavim – ramenima sliježe ovaj samozatajni mladić koji osim graviranja drveta izrađuje i predmete od drvenih letvica, čiji proces nastajanja dokazuje da zaista uživa u tome što radi.
Naime, osim posudica, izradio je i preko dva metra visoku lampu sačinjenu od više od 700 dijelova koje je sam ručno izbrusio i prelakirao. Lampa impresivnog izgleda svoj dom je pronašla u austrijskom gradu Klagenfurtu kod oduševljenog naručitelja. Osim Austrije, djela ruku ovog mladog i simpatičnog Našičanina završila su i u Italiji i Bosni i Hercegovini, kao i u gotovo svakom kutku Hrvatske, što nije iznenađujuće s obzirom na reakciju ljudi kada vide njegove radove.
– Tek sam u zadnje četiri godine počeo ljudima pokazivati svoj rad. Također, izlagao sam na izložbama i sajmovima u Našicama i Virovitici nekoliko puta. Ljudi su iznenađeni kad na štandovima vide moje radove, kažu da nikada nisu tako nešto vidjeli. Par firmi je htjelo „vidjeti“ kako ja to radim. Za jednu sam izradio 50 privjesaka u obliku minijaturnih kamiona, oni su to podijelili i time proširili priču, tako se čulo za mene – prepričava nam ovaj srednjoškolac koji je, osim onih koji njegovim radom žele ukrasiti dom, restoran ili dan vjenčanja, impresionirao i one koji ga svaki dan uče novim stvarima, svoje profesore.
– U školi svi znaju čime se bavim i profesori su iznenađeni. Profesor koji mi predaje AutoCAD i sve vezano za CNC stroj se, kada sam mu prišao kako bih ga pitao par stvari, iznenadio kako i koliko već znam o tome, a tek sam prvi razred. Iznenađeni su i zadovoljni, a škola je i tražila da im nešto napravim – ponosno kaže Stjepan koji je sada, što se znanja i rada na CNC stroju tiče, bar godinu dana ispred svojih razrednih kolega.
– U školi trenutno učimo o materijalima, a tek u trećem razredu počinjemo učiti o tome kako se rukuje s CNC strojem. Znanje koje sada dobivam mi je dosta pomoglo jer nisam znao kako se drvo uvija i kako bi trebao nešto sastavljati, pomoglo mi je kod postupaka obrade drveta – s nama dijeli S. Haumüller koji materijal potreban za svoja mala remekdjela nabavlja, kako simpatično kaže, od kuda stigne.
Dok od jedne firme iz Slavonskog broda naručuje šperploču, a druga firma koja se bavi izradom stolarije mu izrađuje drvene letvice, kaže kako je, pogotovo danas, bavljenje ovim hobijem „skup sport“.
@wondersofwood
– Drvo je u zadnje vrijeme poprilično poskupjelo, duplo ili čak trostruko. Inače sam za jedan kvadrat pločica dao 140 kuna, sad je taj iznos 260 kuna. Struja je isto poskupjela, tako da je izrada skuplja. Prošli vikend sam kupio jednogodišnju licencu za software, to je 400 kuna. Skupo je ali sve što zaradim, uložim „nazad“ – priznaje Stjepan.
S obzirom da, otkriva nam Stjepan, na našim prostorima nema mnogo ljudi koji se bave laserskim načinom obrade drveta osim velikih firmi, ovaj 16-godišnjak je kolege hobiste našao na internetu te je u redovitoj komunikaciji s Amerikancima koji dijele njegovu strast prema programiranju i drvetu.
– U Americi ima dosta ljudi koji imaju manje firme, bave se ovakvom obradom drveta i rade s manjim strojevima. S obzirom da radimo s istim softwareima pomažemo si oko svega. Uspoređujemo radove, dijelimo informacije koje podatke smo koristili tako da nekom pomogne moje iskustvu, a meni pomogne tuđe. Dajemo si i konstruktivne kritike, super je zajednica – objašnjava Stjepan.
Osim zajednice kolega hobista, Stjepanu su najveća podrška u radu i planovima za budućnost njegovi roditelji, koji mu pomažu kako i koliko god mogu.
– Oduševljeni su, nisu očekivali do ću doći do ove razine. Tata mi pomaže kako može, uvijek priskoči kad je „gusto“ i već se malo i izvještio što se obrade drveta tiče. Roditelji imaju jako puno razumijevanja, čak i za to što pola računa struje koju plaćamo ja potrošim – smije se Stjepan te nam priznaje da, iako su mu Našice dom, nakon srednje škole, osim odlaska na fakultet, da bi htio ostati u Virovitici i otvoriti vlastit obrt.
– Jako mi je lijepo u Virovitici, pozitivno me iznenadio grad. Ljudi su jako pristupačni i lako je razgovarati sa svima. Brzo sam se i sprijateljio s ljudima tako da je meni ovdje odlično i vidim u Virovitici svoju budućnost. Volio bih do 18. rođendana kupiti još dva stroja da si zaokružim cjelinu. Tada bih išao po sajmovima da se ispromoviram i pokažem svoj rad, da se čuje za mene. Do sada sve što sam planirao se i ostvarilo, nadam se da će se tako i nastaviti – zaključuje ovaj mladi kreativac, u čiju blistavu budućnost uopće ne sumnjamo.
A kako izgledaju djela Stjepana Haumüllera, možete vidjeti u našoj fotogaleriji.
(www.icv.hr, eat; foto: privatni arhiv)
