Hrvatsko planinarsko društvo (HPD) „Sunovrat“ iz Đurđenovca aktivno djeluje već 25 godina, mada planinarstvo u Đurđenovcu ima puno dužu povijest. Nekada su nosili drugi naziv i bili u sklopu drugih društava o čemu mogu posvjedočiti skoro svi članovi društva, jer većina ih je 60 i više godina starosti. Posjetili smo ovo staro društvo da bi razgovarali s najmlađim članom 56-godišnjim Dariom Škrnjugom iz planinarske obitelji Škrnjug, jer i njegov otac Stjepan i majka Vita članovi su društva od njegovog osnivanja, a svi troje su dugo vremena bili i izviđači u Đurđenovcu.

– Društvo je unazad nekoliko godina prolazilo kroz teške faze, što zbog bolesti ili smrti pojedinih članova iz rukovodstva društva. Da to ne bi bilo sve, potrudila se i epidemija korone koja je, iako se naše aktivnosti odvijaju uglavnom na otvorenom, onemogućila sastanke, druženja i izlete. Ipak se ovdje radi o starijoj generaciji, a veći dio njih su i bolesni tako da nismo ništa htjeli riskirati – naglasio je Dario Škrnjug.

U svakom društvu postoji osoba koju od milja zovu „Katica za sve“, a u slučaju đurđenovačkih planinara to je umirovljeni profesor informatike, tajnik i dugogodišnji član društva Stjepan Pristav koji nas je detaljno upoznao s aktivnostima koje je društvo provodilo i planovima koje će, nadaju se i realizirati.

– Već tradicionalno tijekom svake kalendarske godine organiziramo tri veće akcije, odnosno druženja planinara u planinarskoj kući „Tivanovo“, na sjevernom podnožju Krndije, vlasnika Branka Tivanovca u Gaziju nedaleko Feričanaca. Tu se susretnemo s planinarima iz Kutjeva, Požege, Velike, Vinkovaca, Feričanaca, Našica, Belišća, Vukovara, a navraćaju tu i planinari iz Virovitice, Slavonskog Broda, Osijeka i Đakova….uglavnom ljudi starije dobi koji vole prirodu, zdrav način života i naravno druženje. Tri puta godišnje ih tamo udomimo, priredimo zdrave seljačke obroke, kruh namazan s masti, grah uz naravno čaj, sok, kuhano vino ili malo domaće rakije. Tu je i prigodan prostor za kampiranje te šetnja Krndijom. U tu svrhu postoje tri kategorije, ona najteža koja podrazumijeva strmije penjanje i dužu trasu, ona srednja je manje zahtjevna s kraćom trasom, a ova treća najlakša, koju većina nas koristi, je rekreativno hodanje podnožjem Krndije s kraćom stazom – otkrio nam je tajnik društva Stjepan Pristav.

Na to se nadovezao i njegov imenjak i Darijev otac, umirovljeni profesor tehničkog odgoja, 80-godišnji Stjepan Škrnjug, istaknuvši da je i on jedan od onih koji koristi „stazu br. 3“, ali da je nekada, kada je bio mlad, to bilo drugačije.

– Zdravim životom koji podrazumijeva puno kretanja i penjanja Krndijom i Papukom započeo sam prije pet desetljeća kao 28-godišnjak. Djelovao sam prvo u tadašnjim izviđačima, a poslije i u planinarima. S obzirom na to da sam radio u školi, namjera mi je bila da u takav način zdravog života uključim što više mladih ljudi u čemu sam vjerujem i uspio. Bio sam vođa puta ne samo na ove naše slavonske planine i brda, nego i diljem Hrvatske. No sada sam stariji, a niti noge me ne služe kao nekad pa mi se većina aktivnosti svodi na druženje i čašicu razgovora s mojim dragim dugogodišnjim prijateljima planinarima iz našeg i drugih prijateljskih društava – rekao nam je senior društva Stjepan Škrnjug.

Njegova supruga Vita ima 77 godina, po zanimanju umirovljena medicinska sestra i glumica u amaterskom Kazalištu Đurđenovac, a kao i njezin suprug Stjepan djelovala je u izviđačima, a potom u planinarima.

– Tako smo se i upoznali, zaljubili i vjenčali, a kao rezultat imamo sretan zajednički život s puno djece i unučadi, a na pragu je i praunuče. Ni ja također, kao ni moj suprug, nisam više baš za duge šetnje brdima, ali obvezno sudjelujemo na druženjima planinara iz naših i prijateljskih društava. To nas ispunjava i čini mladima – kroz smijeh nam je rekla Vita.

Ovo naše malo druženje u obiteljskoj kući Škrnjug zaključio je predsjednik HPD „Sunovrat“ Dario Škrnjug istaknuvši pritom neke mogućnosti koje se stavljaju pred đurđenovačke planinare.

– Kao prvo napomenuo bih da nam puno pomaže odlična suradnja s Općinom Đurđenovac i načelnikom Hrvojem Topalovićem koji nam je osigurao prostor za sastanke, a i pomoć u organizaciji naših susreta. Važno je znati da je on prava osoba kojoj se možemo obratiti kad zatreba. Važna nam je i suradnja s planinarima iz susjedne BiH s kojima od nedavno imamo odlične odnose pa vjerujem da bi se i tu mogle proširiti naše aktivnosti, naravno uz postojeće koje već duže vremena provodimo. Ima tu i nagovijest dolaska mlađih članova, što je neophodno za opstanak društva. Sve to moglo se već dogoditi da nije bilo korone, no krenuli smo u akciju i vjerujem da će sada biti vrijeme na našoj strani – zaključio je naš razgovor Dario Škrnjug koji osim što je planinar, bavi se i glazbom, svira gitaru, sklada i piše tekstove pa je tako i osmislio svojevrsnu himnu đurđenovačkih planinara pod nazivom „Slavonski planinari“ koju je namijenio svom društvu, ali i svim ostalim slavonskim planinarima u (djelomično) ravnoj Slavoniji. Snimio ju je pod umjetničkim imenom „Bata Škrle“.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)