Uputite li se na sjeverne obronke Bilogore, nedaleko od Đurđevca, zasigurno ćete vidjeti sliku koja vas neće ostaviti ravnodušnim i poželjeti ćete da ste što duže tamo, pa čak da se u tom “zemaljskom raju” i nastanite. Takav slučaj je bio i s obitelji Rašeta iz Sarajeva koja je 2017. godine zbog niza okolnosti morala napustiti BiH i doseliti u Podravinu.

Kad su ugledali ovaj brdski dio grada Đurđevca nisu se dvoumili nego su kupili kuću sa starom pripadajućom klijeti, velikom okućnicom i imanjem i tu žive već šest godina. Radi se o 71-godišnjem Branku Rašeti, njegovoj supruzi Zumri i Brankovoj mami Albini koja je u tom prirodnom biseru doživjela 99. godinu i, osim što slabo čuje i malo teže hoda, nema nikakvih drugih zdravstvenih problema.

Ova vitalna starica živi u predjelu između naselja Mičetinac i Čepelovac, zvanom Veliki Breg. Do tamo vodi asfaltirana cesta s kojom za čas dođete iz centra Đurđevca i, kada stignete na Veliki Breg, vidite Bilogoru u njenom najljepšem izdanju, vinogradi, šume, voćnjaci, livade, ali i nastambe, od onih drvenih starinskih klijeti, do lijepo uređenih manjih i većih zidanih vikendica, između ostalog i one gdje žive Rašete.

Dočekao nas je Branko koji se, s obzirom da mu je supruga trenutno u Sarajevu, brine o kući i njegovoj majci Albini koja nas je također srdačno dočekala sa željom da poput nje “upijemo” ovaj prirodni raj. Sjeli smo pod lijepo uređenu tendu te poslušali bakinu priču.

– Rođena sam u studenom 1922. godine u Zagrebu i tamo sam živjela do 1948. godine kada sam s mužem Petrom preselila u Sarajevo zbog njegovog posla. On je u početku bio profesor u Željezničarskoj školi, a kasnije postao i jedan od rukvodećih kadrova u tamošnjim službama. Ja sam oduvijek bila krojačica i da se ponovo rodim opet bih to postala – započela je svoju životnu priču baka Albina iza koje su kilometri vune, konca i raznih materijala, a ovaj zanat prenijela joj je tada poznata zagrebačka krojačica
Ljubica Puklavec.

– Ona me naučila svemu što znam. Bila je izuzetna krojačica i izuzetna žena koja je uvijek bila spremna pomoći. Moram se pohvaliti da sam uz nju postala među najboljim krojačicama u Zagrebu, a s tim krojačkim znanjem došla sam u novu sredinu i nastavila dalje s tim poslom kojeg sam radila za vrijeme radnog vijeka, ali i u mirovini. Kada smo doselili u Đurđevac, odnosno na Veliki Breg, prestala sam se baviti šivanjem i zamijenila to uživanjem u ljepotama Bilogore te neodoljivom “zvuku tišine” kojim obiluje ovaj mali raj – rekla nam je Albina, a na to se nadovezao i njen sin Branko, inače umirovljenik koji je svoj veliki obol dao u Domovinskom ratu kao dočasnik u HVO (Hrvatsko vijeće obrane) na ratištima u BiH.

– Nakon ratnih zbivanja proživljenih na prvoj liniji bojišnice, a također i zbog mnogih kasnijih teških dana provedenih u BiH, Podravina nam je došla kao melem na ranu. Ljudi su ovdje vrlo dragi, Đurđevac je lijepi gradić, a priroda, neovisno radi li se o Dravi ili Bilogori, nenadmašiva. Sretni smo ovdje, a pogotovo moja mama Albina koja za vrijeme lijepog vremena sjedi na trijemu, udiše ovaj divni zrak i uživa u prirodi. Zbog slabijeg sluha ne čuje možda pjev ptica i šum vjetra koji se provlači kroz krošnju našeg velikog kestena, ali zato sada nakon operacije očiju odlično vidi i može razabrati i one sitnije detalje koje ja, skoro 30 godina mlađi, ne uspijevam – nasmijao se Branko koji je u svom životu zajedno sa svojom suprugom zbog raznih problema o kojima radije ne govori, proživljavao uistinu teške trenutke, no sada kada na licu svoje majke vidi mir i sreću, svako malo “napuni baterije” i kreće dalje.

– S vremena na vrijeme odem u Sarajevo, a do tada brigu o majci vode neki moji međaši. Zabranio sam majci da radi kućanske poslove, no znam da to kriomice čini, jer kada se vratim zateknem kuću “kao novu”, oprane podove, prozore, pospremljeno, sve čisto. Znam da je to ona učinila i sretan sam što u sebi ima još snage to obavljati sa svojih 99 godina – priznao nam je Branko, a baka Albina se samo smješkala i uživala.

Pitali smo je kakav joj je apetit, a tu se odmah ubacio Branko.

– Odličan, može jesti cijeli dan što god se skuha i sretan sam zbog tog, neka se tako i nastavi. Trgovina u Đurđevcu nije daleko, imamo automobil i lako se donese sve potrebno- rekao je Branko, a dok je govorio o hrani, privukao je pozornost i baki Albini, ali i njihovom kuće čuvaru, psu Newfoundlanderu Maku kojemu je Veliki Breg idealno mjesto da se istrči i odmara pod širokom krošnjom kestena ili na svom omiljenom mjestu pod trijemom.

A mi, uživajući u tom skladu čovjeka i prirode, možda smo i imali namjeru još nešto priupitati no odustali smo, jer pogled bake Albine govorio nam je više od tisuću riječi: “Sjedite tu kraj mene i uživajte u ovom Božjem daru prelijepe prirode, pa ćete i u 99. godini biti sretni kao i ja ovdje”.

Udaljavajući se od obitelji Rašeta, utonuli smo u misli shvaćajući koliko su temeljne vrijednosti važne za sreću, pa i dugi vijek. Baka Albina je zasigurno živi i zdravi dokaz tome, a mi njoj i njenoj obitelji želimo još puno sretnih zajedničkih godina u đurđevačkom okružju. 

(www.icv.hr, bs)