Zlatna plaketa „Grb Grada Virovitice“ za životno djelo ove godine posthumno je dodijeljena general-pukovniku Đuri Dečaku.

Rođen je 18. siječnja 1952. godine u selu Lanka, na području današnje općine Gradina, nedaleko Virovitice. Osnovnu školu i srednju ugostiteljsku završio je u Virovitici, a višu ekonomsku u Osijeku. Prije Domovinskog rata bavio se privatnim poduzetništvom, točnije ugostiteljstvom. U virovitičkom kraju bio je dobro poznat i kao glazbenik, a bio je aktivan i u Hrvatskom pjevačkom društvu „Rodoljub“ Virovitica. Otac je dvije kćeri, Tihane i Andreje.

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, kada se počinje nazirati raspad Jugoslavije i kada se ponovo aktiviraju višestoljetne velikosrpske težnje za uspostavom tzv. Velike Srbije, Đuro Dečak kao jedan od tada malobrojnih domoljuba uviđa opasnost koja prijeti hrvatskom narodu i odlučno se stavlja na raspolaganje dr. Franji Tuđmanu i njegovim suradnicima. Već 1989. godine na poticaj narodnog tribuna Stjepana Sulimanca pristupa osnivanju Hrvatske demokratske zajednice na virovitičkom području.

Naišavši na velik odaziv hrvatskih domoljuba uspješno organizira HDZ u gotovo svim mjestima tadašnje općine Virovitica i na prvim višestranačkim izborima održanim 7. svibnja 1990. godine HDZ premoćno pobjeđuje na ovom području. No, pobjeda na izborima nije značila da će hrvatski narod lako i bez krvi doći do vlastite države.

Sedam dana nakon prvih višestranačkih izbora savezni sekretar za narodnu obranu SFRJ donosi naredbu o izuzimanju oružja od Teritorijalne obrane RH, čime se razoružava hrvatski narod, a 17. kolovoza Srbija, odnosno Slobodan Milošević, kao što je dobro poznato, potiče oružanu pobunu srpskog stanovništva protiv novouspostavljene hrvatske vlasti, tzv. balvan revoluciju. Najprije u Sjevernoj Dalmaciji na području Knina, a potom i u drugim krajevima gdje postoje mjesta s većinskom srpskim stanovništvom. Neizvjesnost postaje svakodnevnica u većini krajeva Republike Hrvatske, pa tako i na području Virovitice.

OSNIVAČ ŠTABA OBRANE

Stoga u kolovozu 1990. godine Đuro Dečak putem stranačke mreže HDZ-a pristupa osnivanju nenaoružane dragovoljačke postrojbe jačine bojne, 10. listopada osniva štab za obranu općine Virovitica kojemu je na čelu, a krajem listopada tadašnji ministar obrane RH umirovljeni general JNA Martin Špegelj upućuje u Viroviticu prvo oružje, odnosno automatske puške (tzv. mađarski Kalašnjikov) čiju podjelu Dečak uspješno organizira spomenutim dragovoljcima.

No, ta, kao i druge obrambene aktivnosti nisu mogle proći „ispod radara“ kontraobavještajne službe JNA te je Dečak, nakon što je 21. siječnja 1991. godine organizirao opkoljavanje virovitičke kasarne JNA radi sprječavanja prijetećeg vojnog udara, već 25. siječnja uhićen od strane oficira kontraobavještajne službe JNA pod optužbom „organizacija oružane pobune protiv SFRJ“.

Proveo je gotovo četiri mjeseca u zagrebačkom vojnom zatvoru u Gajevoj ulici. Osuđen je na tri godine, ali je odmah nakon izricanja presude i pušten, 20. svibnja 1991. godine, što se tada smatralo i osjećalo velikom pobjedom kod većine domoljubno orijentiranih građana, posebice u virovitičkom kraju.
Nakon izlaska iz vojnog zatvora Dečak nastavlja gdje je stao, a što je značilo daljnje obrambene pripreme virovitičkog kraja za obranu od izvjesne srpske agresije te političko djelovanje putem HDZ-a.

Tako 28. lipnja sa svojim suradnicima osniva 50. samostalni bataljun ZNG-a te potom 2. listopada i 127. brigadu HV-a.

S 50. bataljunom ZNG-a tijekom ljeta i jeseni 1991. godine uspješno provodi brojne obrambene i oslobodilačke akcije, od kojih svakako treba istaknuti oslobađanje sela Jasenaš i vojnih objekata na području općine Virovitica, dok sa 127. brigadom HV-a tijekom jeseni 1991. godine i zime 1991/92. godinu provodi oslobađanje velikog dijela Bilogore i Papuka, do prometnice Požega – Pakrac, odnosno brojnih mjesta na područjima općina: Virovitica, Grubišno Polje, Slatina, Daruvar i Pakrac.

NOSITELJ MEDALJA I ODLIKOVANJA

Nakon velikih uspjeha u ovim akcijama i operacijama u proljeće 1991. godine predsjednik Tuđman mu je dodijelio čin pričuvnog brigadira, a nadređeno zapovjedništvo ga je imenovalo i zapovjednikom sektora Pakrac, zapadno-slavonskog ratišta. Krajem ljeta imenovan je zapovjednikom kopnene vojske Hrvatske vojske, a u listopadu zapovjednikom Zbornog područja Hrvatske vojske Osijek. Tu je dužnost obnašao gotovo pet godina i uspješno zapovijedao s oko 60.000 pripadnika HV-a.

Na toj dužnosti je dočekao i kraj Domovinskog rata, a znatan doprinos dao je i u operacionalizaciji mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Bio je nositelj brojnih medalja i odlikovanja koje mu je dodijelio prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, a posljednje i predsjednik Zoran Milanović 2021. godine. Zbog iznimnog doprinosa u obrani, oslobađanju i stvaranju Republike Hrvatske odlikovan je Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe, te medaljama „Bljesak“ i „Oluja“.

Što se tiče političkog angažmana na državnoj razini, treba istaknuti da je prvi put za zastupnika u Hrvatskom saboru izabran 1992. godine, ali ga nije obavljao zbog angažmana u Hrvatskoj vojsci, odnosno prepustio ga je drugima. Drugi put je izabran 2000. godine i mandat je u potpunosti odradio, a tijekom mandata bio je i predsjednik Odbora za ratne veterane. Također treba istaknuti da je od 1995. godine pa do smrti bio predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske.

Od 1993. od uspostave županijskog ustroja RH bio je član Županijske skupštine Virovitičko-podravske županije. Godine 1997. izabran je za župana te je tu dužnost obnašao do 2000. godine kada je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru.

Njegov život obilježilo je i bavljenje lovom te obavljanje dužnosti predsjednika Lovačkog saveza RH. Lovstvom se počinje baviti s 23 godine, odnosno 1975. kada polaže lovački ispit te od tada teče njegov lovački staž.

Prijelomna godina koja će nedvojbeno obilježiti hrvatsko lovstvo je 1998. kada postaje predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza, čiju funkciju obavlja do smrti. Hrvatski lovci povjerili su mu šest uzastopnih mandata, a Đuro Dečak je u lovstvu proveo punih 47 godina te će u lovačkoj povijesti ostati upamćen kao najdugovječniji predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza u 97 godina njegova postojanja.

Kao saborski zastupnik, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, kroz svoj veliki doprinos u stvaranju neovisne Države Hrvatske, snažno se zalagao za zaštitu i promicanje digniteta i vrijednosti Domovinskog rata i prava hrvatskih branitelja, te sveopćeg gospodarskog i demokratskog razvoja Republike Hrvatske.

(www.icv.hr)