Peta je godina otkako je Virovitica kao jedan od prvih gradova u Hrvatskoj svojim građanima besplatno ponudio poljoprivredno zemljište za tzv. urbane vrtove u Južnom bloku. Na pripremljenoj zemlji prve sadnice te je godine posadila i virovitička umirovljenica Radmila Antunović. Ušteda je bila mala, ali se na skromnom budžetu ipak osjetila. Situacija je i danas dobra, ocjenjuje vrijedna Radmila dok s njom razgovaramo na njenoj parceli u Južnom bloku.
NEPRSKANO I DOMAĆE
Dva su sata prije podneva. Radmila je upravo okopala šećerac “osmoredac” koji će ovog ljeta završiti u loncu i plijevi travu oko povezanih stabiljki rajčice.
– Ne volim prskano voće i povrće koje možete bilo gdje kupiti, radije uzgajam svoje i čekam da dozri – priča Radmila radeći u vrtu. Parcela koju je dobila od grada podijeljena je na dvadesetak redova i gredica ispunjenih tikvicama, grahom, krumpirom, cvijećem, ljekovitim biljkama…
– Ušteda mi je znatna jer gotovo ništa od povrća ne kupujem, a sav višak zamrznem. Ali, najveća nagrada je što usred zime iz zamrzivača mogu izvući svoj mladi grah i pripremiti ga kako volim. Čista fantazija – smije se Radmila te otkriva kako joj je rad u vrtu užitak. U vrtu je gotovo svaki dan, na svoje “zelene kvadrate” dolazi biciklom iz obližnje Ulice T. Massaryka gdje živi. Njoj i drugim korisnicima, onima koji nemaju mogućnost imati mali, vlastiti vrt u okviru doma, urbani su vrtovi prilika da voće i povrće posade na gradskim parcelama bez naknade, uzgoje zdravu hranu i pritom uživaju. Grad im je osigurao i (pitku) vodu uz urbani vrt u Južnom bloku pa svoje presadnice od suše mogu sačuvati uz pomoć kanti i povremenog zalijevanja. Urbane vrtove danas obrađuju 32 korisnika, koji su jednogodišnje ugovore potpisali u veljači i koji će i sljedeće godine imati prednost pri dobivanju parcela, ako je ostave u stanju u kakvom su je zatekli.
HREN U SIJEČNJU
U vrtu je redovito i Alojzija Režić, koja je iskoristila svaki slobodan centimetar svoje zemljane urbane oaze.
– Sadim dvadesetak vrsta povrća, a od jagoda sam ove godine već napravila 10 litara soka, za sada i više nego dovoljno – govori Alojzija dok motikom odstranjuje travu iz gredica sa salatom. Rupe od glavica sa salatom koju je već povadila i podijelila susjedima i poznanicima neće ostati prazne. Na njihovo je mjesto već posadila presadnice kasnog kupusa, kelja i karfiola. U povrću uživa cijele godine.
– Još ovog siječnja brala sam iz vrta čak sedam vrsta povrća, ciklu, hren, mrkvu, kasni kupus, sve dok nije pao snijeg – kazala nam je Alojzija, dodajući da se ne sjeća koje je godine kupila na tržnici ili u trgovini komad paprike ili krastavac.
– Sve, baš sve uzgajam ovdje i ništa drugo ne kupujem osim brašna, mlijeka i ponekad koji komad mesa – priča nam.
Od sjemenja koje suši i čuva u proljeće će posijati nove kulture, niknut će presadnice koje će ponovno završiti u ovom urbanom vrtu. Poput Alojzije i Radmile mnogi će hraniti djecu, unuke, šogore i šogorice, prijatelje i susjede sočnim rajčicama, tikvicama i paprikom koji rastu na parcelama u urbanim vrtovima. Smijući se rekla nam je kako je prošle godine morala nekoliko puta saditi rajčicu.
– Preko noći jednostavno su nestale. Dogodi se da si netko pobere omiljeno povrće. Ma nije važno, neka im je u slast, a mladice neka posade kod sebe i uživaju kad dođu prvi plodovi – kaže Alojzija. Zahvalna je, ističe, Gradskoj upravi na prilici da ima svoj komadić zemlje na kojemu uspješno niče cvijeće, voće i povrće, na kojemu se istovremeno fizički umori, ali i odmori od svakodnevice. (www.icv.hr, mlo)
