Davor Škalac, vlasnik keramičarskog obrta „Škalac” iz Virovitice jedan je od sve rjeđih u svojoj branši koji se može podičiti zvanjem kvalificiranog keramičara, zanimanja koji postoji od davnina, kada je bilo pretežno usmjereno na lončarstvo.

Davor je umješnost keramičarstva naslijedio od svog pokojnog oca Alojza koji je bio jedan od najpoznatijih keramičara u ovim krajevima. Posao je od oca preuzeo 2002. godine kada su sjedište imali u Špišić Bukovici. Od 2013. godine, Davor živi u Virovitici, a njegova mala radionica nalazi se u podrumskim prostorijama u stambenoj zgradi na Trgu Bana Josipa Jelačića.

– Još su me kao malog zanimale majstorije mog oca i vjerojatno je tada i pala odluka da se počnem baviti keramikom. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u Špišić Bukovici, završio sam srednju keramičarsku školu u Čakovcu i bio spreman za posao – prisjetio se Davor svojih početaka iz 80-ih. Danas broji 58 godina života i 21 godinu keramičarskog zanata.

– Kontinuitet bavljenja ovim poslom je prekinut mojim odlaskom u tadašnju JNA, a poslije i sudjelovanjem u Domovinskom ratu kao pripadnik 127. brigade HV Virovitica. Izvjesno vrijeme radio sam i kao trgovac, no potpuno sam se našao samo u svom fahu – keramičarstvu i nisam pogriješio. Ovaj posao danas uglavnom obuhvaća postavljanje pločica, izradu podova, oblaganje zidova i podova i sl. Vrlo je tražen i sigurno je da će tako biti i ubuduće – kaže Davor i dotiče se rasta cijena.

– Nažalost danas je sve poskupilo, a paralelno s tim i materijal i sama izvedba, no trudim se posao obavljati kvalitetno i povoljno, što mi i uspijeva – kaže nam Davor koji za sada radi sam jer kvalificiranog pomoćnika je, kako kaže, jako teško naći.

– Možda izgleda smiješno ili žalosno, ali danas se rijetko tko želi prihvatiti ovog posla. Od njega se zaista može pristojno živjeti. Posla ima toliko da sigurno 50 posto mušterija moraš odbiti jer ne bi stigao ni tehnički mogao sve to obaviti. Uistinu bi mi trebao keramičar kojeg bi ako „zagrize” za ovaj posao, obučio svemu što znam, pristojno bi ga platio, a tko zna, možda mu kasnije i ostavio obrt. Uvjet je da bude vrijedan, pošten i da kvalitetno radi. Na žalost za sada još nisam sreo takvu osobu, a vjerujem da ih ima. No kako je to i sa nekim drugim zanimanjima, mnogo njih je otišlo raditi van zemlje ili u neka veća poduzeća kod nas. No, moja vrata su uvijek otvorena pravim keramičarima – kaže nam Davor.

Posao mu ostavlja malo slobodnog vremena kojeg, kako kaže, iskoristi za izradu pokoju vazu ili posudu koja služi kao suvenir kojeg pokloni zadovoljnim klijentima.

– Nisam u bračnom odnosu i nemam tih vrsta obaveza, vremena za neki hobi skoro da i nemam, osim za izradu suvenira, to me opušta, a i ljudima je drago kad im tako nešto poklonim, a na koncu konca i to je dio mog svakodnevnog keramičarskog posla. No, ako želiš živjeti moraš i raditi, a meni posao počinje u ponedjeljak ujutro i završava, ako imam sreće u subotu navečer, ma da često radim i nedjeljama. Teren mi je na području Virovitičko-podravske županije, ali i šire. Evo upravo spremam stvari u svoj kombi i idem na more, ali ne na odmor nego raditi keramiku u obiteljskoj kući – rekao je Davor kojeg smo na kraju našeg razgovora pitali ima li kao keramičar manje posla jer se i keramičarski poslovi obavljaju „na crno” od strane ljudi koji nemaju prijavljen obrt.

– Te stvari se ne mogu spriječiti jer možda oni rade za manje novaca, što odgovara vlasniku kuće. No najveći je problem što je većina keramičarstva „na crno” nekvalitetna pa se onda ipak na kraju pozove keramičar da ispravi stvar. Ne ulazim u tuđe stvari, no meni je ipak najpreće da mušterija bude zadovoljna, jer tu se radi o mojoj časti i u konačnici i rejtingu. Do sada još nisam po tom pitanju zakazao, a vjerujem da ni neću, dok me god još zdravlje služi – rekao nam je keramičar Davor Škalac. 

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)