Prostor Dnevnog boravka Gradskog društva Crvenog križa Virovitica odiše životom i to od samog jutra. Iako će oni skeptični tvrditi da je to teško moguće s obzirom da pričamo o populaciji „u godinama“, mnoštvo aktivnosti koje se provode i u kojima korisnici aktivno sudjeluju priča o tome da život ne prestaje nakon određene dobi. Najbolje to zna voditeljica virovitičkog Dnevnog boravka Sanja Kolar, zaslužne za kvalitetno provedeno vrijeme njegovih korisnika na dnevnoj bazi.
Priča Sanje Kolar u Dnevnom boravku za starije osobe počela je volontiranjem koje se vremenom pretvorilo u posao, i to onaj u kojem uživa.
– Korisnici su mi jako dobri, jako sam zadovoljna svime. Aktivni su u svemu, sve vole. Vole da se nešto radi i vole druženja. Atmosfera ovdje je kao kod kuće. Želim da se ljudi ovdje osjećaju kao u vlastitom dnevnom boravku – kaže S. Kolar, a sudeći prema prizorima, zvukovima, ali i mirisima iz društvene prostorije nije teško zaključiti da je u tome i uspjela.
Domaća atmosfera izvan vlastitog doma
Smješteni oko stola, u opuštenoj atmosferi korisnici Dnevnog boravka sjede i razmjenjuju priče. Tko želi, može se poslužiti ukusnim zalogajem koji su domaće kiflice. Dok neki piju kavu, drugi željno iščekuju da se u maloj kuhinji zagrije kuhano vino čiji miris ispunjava prostoriju. Prije nego započnu s programom predviđenim za danas, S. Kolar nam otkriva nešto više o općenitim aktivnostima koje se provode.
– Dva puta tjedno vježbamo. Više od 10 godina vježbanje vodi Katica Kovačević, naša volonterka i korisnica. Ispočetka sam to ja radila, ali Kaja zna bolje, nju bolje slušaju – smije se Sanja Kolar.
Unazad dvije godine u Dnevnom boravku se provodi program „Kockica vedrine“, koji završava 31. prosinca, a financiraju ga Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Grad Virovitica i, po prvi put, tri općine; Špišić Bukovica, Lukač i Gradina. Tako da se, osim standardnog programa od 7 do 15 svakim radnim danom u Virovitici, aktivnosti provode i izvan grada, i to najčešće u društvenim domovima. Zahvaljujući tome, oko 170 korisnika ima priliku uživati u raznim sadržajima i biti dio ovog kolektiva. Bilo da su svakodnevni posjetitelji ili dolaze nešto rjeđe, svatko je dobrodošao.
(O)Smijeh je lijek
Što se samog sadržaja tiče, on se uvijek prilagođava korisnicima, saznajemo.
– Vicoteku imamo redovito svaki mjesec jer nam treba malo smijeha. Nešto viceva pripremim ja, nešto pripreme korisnici. Imamo i književni klub, pjevamo, imamo šahovski turnir te kartanje. Također, svaki mjesec imamo provjeru tlaka i šećera uz pomoć Patronažne službe Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije koja nam je aktivan suradnik. Osim kod nas, sestre i u vanjskim boravcima redovito mjere tlak i šećer – objašnjava voditeljica Dnevnog boravka dok priprema materijale s kojima će izmamiti osmijeh na lica korisnika.
Da je Vicoteka pravi hit, uvjerili smo se i sami nekoliko minuta poslije kada se nakon prve pročitane pošalice prostorijom proširio smijeh, koji je, što su vicevi bili „pikantniji“, bio jači. Nakon viceva uslijedilo je, u sklopu programa književnog kluba, čitanje kratke priče „Ključ“ Luke Paljetka. Iako prema nasmiješenim licima i dobroj atmosferi nije teško zaključiti koliko je korisnicima vrijeme provedeno u Dnevnom boravku drago, zanima nas koja je aktivnost kojoj se svi malo više vesele nego drugima.
– Svi vole kada idemo na izlete. Obavezno u sklopu programa idemo jednom godišnje i uvijek vodimo muzičara sa sobom. Zahvaljujući našem harmonikašu Grci put prođe začas, bude nam strašno veselo, pravi tulum. To je party na kotačima. Gdje god da idemo, pobrinemo se da to bude, osim zabavan, i edukativan put i da naši korisnici nauče nešto novo. Trudimo se i da imamo dobrog lokalnog vodiča. Što se izleta tiče, tu nam veliku podršku uvijek pruža Grad Virovitica s financiranjem prijevoza, bez čega ne bismo mogli nikako. Išli bismo mi i češće na izlete ali nam je problem prijevoz. Uvijek idemo na drugo mjesto i imamo još puno želja, odnosno posjetiti razna mjesta – ističe naša sugovornica dok nam pokazuje kartu Hrvatske koja stoji na ulazu u boravak, a na kojoj su crvenim kvadratima označena mjesta koja je ovaj veseli kolektiv dosad posjetio.
Povezanost u dobru i zlu
Vidjevši trud koji ulaže u to da se korisnici osjećaju ugodno i ispunjeno, kao i osjetivši dinamiku i opuštenost prisutnu u ophođenju jednih prema drugima, pitamo Sanju Kolar koliko se čovjek, kada ima ovakav posao, veže za one zbog kojih je ondje.
– Puno, možda i previše. Jako smo vezani. Kako ja za njih, tako i oni za mene. Obično odrasla djeca nemaju vremena za tu stariju populaciju, koja onda dođe ovdje provoditi svoje vrijeme. S druge strane, moji roditelji su umrli i naši korisnici su mi u jednu ruku majčinske i očinske figure u životu. Nekad im se pojadam, kao i oni meni. Sve dijelimo ovdje, i radosne i žalosne stvari – zaključuje.
Kako se žamor i razgovor za stolom pojačavaju, uviđamo da je vrijeme da prepustimo dobro raspoloženu družinu Dnevnog boravka njihovim aktivnostima. Za sam kraj razgovora, pitamo Sanju Kolar, kako bi ukratko sažela svojih posljednjih 15 godina kao voditeljice Dnevnog boravka za starije osobe.
– Da mi je netko prije 20 godina rekao da ću danas ovdje biti 15. godinu, rekla bih mu da je lud. Danas mi to itekako ima smisla. Ne znam u kojoj se to točki „promijenilo“ iz jednog u drugo, ali užitak mi je biti ovdje – zaključuje naša sugovornica.
(www.icv.hr, eat, foto: E. Aragović Turkalj)
