Različiti su načini kako se možemo opustiti od svakodnevnih obaveza. Dok jedni odabiru klasičan odmor uz knjigu ili TV, drugi radije vrijeme provedu u prirodi. Postoji i skupina kreativaca koji svoje opuštanje vide u izradi različitih predmeta. Jedna od njih je i Virovitičanka Snježana Kurjančić Deskar koja dane upotpunjuje svojom savršenom “terapijom” za opuštanje – izradom predmeta od vune, odnosno filcanjem vune.

Iz njezine “radionice” izašli su brojni predmeti izrađeni ovom tehnikom, a posebnu pažnju privlače 3D portreti kućnih ljubimaca. No, zanimljivo je kako se ova kreativka filcanjem vune počela baviti tek prije nešto više od godinu dana. 

– Članica sam Kreativne udruge Unikat iz Virovitice i tamo sam počela sve i svašta raditi, od nakita, ukrašavanja flaša, kutija, dekupaža, svega po malo. Kako sa Udrugom posjećujemo razne sajmove, na jednom je bila žena koja je izrađivala torbe i odjeću od filcane vune. Meni se to jako dopalo i imala sam želju naučiti to raditi. Pošto nikako nismo mogli pronaći nekoga da nam dođe pokazati kako se to radi, bila sam nestrpljiva pa sam se sama krenula učiti filcati. Gledala sam videe preko interneta, malo po malo i naučila sam se. Nije sad to neko savršenstvo jer ga radim vrlo kratko, ima tu puno ‘caka’ koje ja još ne znam, ali zadovoljna sam. Svakim danom se sve više učiš i usavršavaš – skromno nam kaže Snježana.

Filcanje vune jedna je od najstarijih tehnika obrade češljane neupredene vune, pri čemu se vunene niti termičkim i mehaničkim djelovanjem, uz pomoć vode i sapunice kod mokrog, te igle kod suhog filcanja, isprepliću i stvaraju tkaninu ili čvrsti predmet. Sama tehnika potiče iz Srednje Azije i primjenjivana je mnogo prije nego je započelo tkanje. 

Kada je kretala u novu avanturu svoje kreativnosti, morala je nabaviti potrebnu opremu.

– Naravno, potrebna je vuna koja je baza za sve. Tu su igle koje su namijenjene baš za filcanje te škare kojima se na kraju oblikuje predmet. Zatim su tu i te neke sitnice poput očiju za životinje i slično. Postoji i podloga na kojoj se “pika”, jer da bi dobili željeni predmet vuna se mora puno puta pikati u željeni oblik. Naravno za neke oblike poput srca, cvjetova, zvijezda i slično koristim kalupe jer tako lakše dobijem željeni oblik, ali i za to treba vremena jer se u početku mora filcati s obje strane kako bi bilo što čvršće – kaže Snježana te ističe kako je prve ukrase započela raditi za Božić 2021., a ubrzo su ju privukle životinje izrađene ovom tehnikom. 

Svakom novom životinjom koju izradi, unaprjeđuje svoju tehniku, a njezini realistični portreti oduševljavaju svakoga. 

– Životinje radim suhim filcanjem. U početku sam radila životinje bez dlake dok nisam naučila kako i njih ufilcati. Radim ih prema fotografijama i dlake se moraju raditi red po red da bi izgledalo što realnije. Potom je potrebno ošišati dlaku i srediti da bi izgledalo što ljepše. Iako možda zvuči lako i jednostavno, ipak za jednu životinju, odnosno glavu od psa ili mačke treba mi četiri do pet dana. Dok mi je za cijelu životinju potrebno oko tjedan dana. Sve se radi posebno, dakle posebno glava, tijelo, uši, noge i na kraju se sve to spaja u jedno – objašnjava Snježana. 

Osim portreta životinja i malih ukrasa, izrađuje i papuče za djecu i odrasle. 

– Papuče se moraju raditi mokrim filcanjem, vuna se moči s vodom i sapunom. Papuče recimo moraju ići obavezno u šest slojeva da bi imale svoju debljinu i čvrstoću. Za izradu jednog para mi treba četiri do pet dana. Nakon što se izrade moraju se sušiti, a potom se na njih mogu dodati ukrasi. Na dječje papuče stavljam kožu kako bi spriječila klizanje, a na one za odrasle ide potplata. Kad se papuče završe još ih treba „obrijati“ da ne bi imale višak dlaka te kako bi sve bilo jednako i glatko – objašnjava nam Snježana.

Iza svakog njenog predmeta stoje brojni sati truda i rada, no, kako kaže, vrijeme brže leti kada se opusti i “pobjegne” u svoj kreativni svijet. 

– Svoje radove većinom poklanjam za rođendan obitelji i prijateljima jer znam da tako nešto neće dobiti od nikoga, to je baš unikatan poklon. Za svaki predmet je potrebno jako puno vremena. Nekada znam raditi po 5, 6 i više sati jer jednostavno se toliko udubim da zaboravim na vrijeme. Ali mene to jednostavno opušta i uživam to raditi, a još mi je draže kada čujem pohvale i vidim oduševljenje drugih – s osmijehom nam kaže Snježana.

(www.icv.hr, ib; foto: I. Barčan, ustupljene fotografije)