U vrijeme pandemije koronavirusa, Hrvatska pošta odlučila je Hrvatskom Crvenom križu i Hrvatskom Caritasu izvršiti bez naknade usluge dostave paketa na adrese najsiromašnijih građana. Temeljem dogovora s voditeljem distribucijskog područja za ekspres dostavu za Virovitičko-podravsku županiju Željkom Mandićem, GDCK Virovitica je dobilo na raspolaganje četiri prethodno dezinficirana vozila i četiri vozača koji su dostavili na kućne adrese brojne humanitarne pakete za najsiromašnije građane koji žive na području djelovanja GDCK Virovitica.
Na terenu su djelatnike i volontere dočekali predsjednici općinskih i mjesnih društava GDCK Virovitica koji su zajedno s volonterima dostavljali pakete. Društvo je organiziralo i podjelu paketa povodom blagdana Uskrsa osobama koje žive u najtežim materijalnim uvjetima na području grada Virovitice i općina: Pitomača, Špišić Bukovica, Lukač, Suhopolje i Gradina. Uz djelatnike GDCK Virovitica koji su pakirali pakete, u aktivnosti podjele uključili su se i volonteri: Sara Novosel, Luka Tripalo, Dario Pšihistal i Teo Knežević.
Podjelu paketa koordinirala je Kristina Jug, djelatnica na projektu u GDCK Virovitica. Vrijednost jednog paketa je 98 kuna, težine su oko sedam kilograma i sadrže trajne prehrambene namirnice. Financijska sredstva za kupnju paketa osiguralo je Društvo Crvenog križa Virovitičko-podravske županije. Naime, Virovitičko-podravska županija je 31. prosinca 2019. godine, nakon usvojenog Rebalansa Proračuna, Društvu Crvenog križa Virovitičko-podravske županije doznačila 112.326 kuna, od kojih je svakom Gradskom društvu Crvenog križa (Orahovica, Slatina i Virovitica) doznačeno 33.000 kuna za humanitarne aktivnosti, odnosno za pomoć siromašnim stanovnicima Virovitičko-podravske županije.
Dostava namirnica i lijekova funkcionira tako da se poziv osobe koja treba pomoć prosljeđuje koordinatorici volontera, koja potom raspoređuje adrese za dostavu namirnica i lijekova volonterima koji žive najbliže osobi koja je uputila poziv. Važno je napomenuti da su volonteri opremljeni prslukom Crvenog križa, rukavicama i maskama i educirani kako da dostavu namirnica i lijekova izvrše na siguran način.
SARA: Osmijeh i zadovoljstvo najveća su „plaća“
Jedna od volonterki je i Virovitičanka Sara Novosel, 19-godišnjakinja koja je s volontiranjem započela 2015. godine.
-Kao mladoj volonterki, Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica omogućilo mi je da sudjelujem na Ljetnoj školi Crvenog križa koja se već godinama održava u Orahovici. Tamo sam naučila kako se nositi s određenim situacijama u kojima se zateknem te sam poboljšala svoje znanje koje sam stekla prije nego sam krenula na Ljetnu školu.
Volontiranje mi je otvorilo drugačije poglede na svijet. Susretala sam se dosad s raznim situacijama, bilo je lijepih trenutaka, a nažalost bilo je i onih malo manje lijepih, da ne kažem ružnih, za koje sam mislila da uopće ne postoje u našem gradu i našim općinama. Ipak, uvijek pamtim one lijepe, a trudimo se da onih “ružnijih” bude što manje – kaže nam S. Novosel.
Kako kaže, posebno joj je drago što je dio „priče“ koja i dalje djeluje, a to je Socijalna samoposluga „Djelo ljubavi“. Na mjesečnim bazama, građanima kojima je pomoć najpotrebnija, dijele namirnice koje su prije toga skupili u trgovačkim centrima.
-U trenutnoj situaciji koja nas je sve zatekla, Crvenom križu je bilo i više nego potrebno povećati broj volontera. Osobno me nazvala koordinatorica volontera Kristina i pitala da li sam voljna uključiti se u ovu akciju i pomoći osobama koje nisu same u mogućnosti otići po namirnice i lijekove. Naravno, taj sam poziv prihvatila bez imalo razmišljanja. Prije samog odlaska dobili smo opremu te pravila kako se trebamo ponašati na terenu.
Vidjeti osmijeh i zadovoljstvo na osobama kada im pomognemo i kada osjete da nisu sami u ovoj teškoj situaciji, to je najveća „plaća“ koju volonter može dobiti. U cijeloj ovoj situaciji nas je zatekao i najveći kršćanski blagdan Uskrs te smo uz pomoć Hrvatske pošte i donacija uspjeli postići da čarolija ovog blagdana uđe u svaki dom i da ljudi vide da uvijek netko misli na njih – naglasila je volonterka Sara.
Volontere vodi želja da pomognu drugim osobama, neprofitnim organizacijama i društvu u cjelini te sudjeluju u volonterskim programima pridonoseći zajedničkim vrijednostima.
-Volontiranje je dobrovoljno ulaganje sebe, svog truda, znanja i vještina te u svakom od nas “čuči” volonter. Samo se treba odazvati na taj poziv – zaključila je.
Dario: Uvijek je lijepo kada možeš nekome pomoći
Dario Pšihistal, 41-godišnji volonter, inače je zaposlen u Kazalištu Virovitica.
-Zbog odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite, u Kazalištu trenutno nema posla, pa sam se odlučio prijaviti u Crveni križ kao volonter. Zbog trenutne situacije pozvan sam od strane koordinatorice Kristine da se uključim u akciju te sam dobio zadatak da s još jednim volonterom obiđem stare i nemoćne građane na području naše županije i da im pomognem u nabavci lijekova i nužnih potrepština – kaže nam D. Pšihistal.
Sve je organizirano tako da od strane koordinatorice dobiju podatke o korisnicima kojima je pomoć potrebna. Nakon toga ih obilaze, a od korisnika dobiju naputak što im točno treba (lijekovi ili namirnice). Nakon nabavke, sve potrepštine dostavljaju im na kućnu adresu.
-Prilikom obilaska korisnika nailazimo na razne slučajeve i razne potrebe, a pomognemo koliko god smo u mogućnosti zbog samih propisa i mjera koji su doneseni zbog virusa. Pred blagdan Uskrsa Crveni križ u suradnji s Hrvatskom poštom imao je akciju doniranja paketa s najosnovnijim potrepštinama za socijalno najugroženije osobe, pa smo i u tome sudjelovali kao pomoć u dostavljanju tih paketa na kućnu adresu – dodaje Dario.
Volonteri i volonterke danas igraju važnu ulogu u dobrobiti i napretku u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju i unutar nacionalnih ili drugih programa za humanitarnu pomoć, tehničku suradnju i promociju ljudskih prava, mira i demokracije.
-Za mene je volontiranje jedno vrlo lijepo iskustvo, uvijek je lijepo kada možeš nekome pomoći i samim time se osjećam zadovoljnije i korisnije – zaključio je Pšihistal. (www.icv.hr, ts, foto: M. Rođak, privatni arhiv)