Ribolov na zatvorenim vodama u hladnijim mjesecima strast je iskusnijih ribolovaca koji točno znaju koja riba tada “radi”, gdje se nalazi i što joj ponuditi za mamac. Virovitički ribnjaci obiluju raznim ribljim vrstama pa se tako i u hladnijem dobu uspješno može loviti štuka, smuđ, som pa čak i šaran uz naravno i nekoliko vrsta bijele ribe koja grize cijele godine. Naravno u uvjetima s hladnijim zrakom i što je najvažnije, hladnijom vodom, za šaranski vrstu postoje druga pravila nego ona što važe u toplijim mjesecima. Naime, radi se o drugačijoj prihrani, mamcima i o priboru, koji uglavnom treba biti nešto osjetljiviji nego onaj koji se upotreljava u udarnoj sezoni.

Zabluda je ribolovaca da se u kasniju jesen ili zimu ne može uloviti šaranska vrsta ribe. Oni iskusniji ribolovci znaju da je to itekako moguće, ali valja imati na umu prethodno napisana pravila i pomiriti se s činjenicom da grizovi nisu tako učestali kao što je to tijekom udarne ribolovne sezone u toplijem dijelu godine.

Uzevši sve to u obzir, u lov šarana i amura zimi najčešće se upućuju “šaranaši”, odnosno ribolovci koji s vrlo kvalitetnim priborom, prihranom i mamcima kreću u borbu protiv šarana i amura. Naravno, pri tome su “naoružani” i znanjem, bogatim iskustvom i velikim strpljenjem, jer ribolov zimi nije intenzivan kao ribolov u toplijim mjesecima, no isplati se.

Oni koji biraju ponešto jednostavniji način pecanja, kreću u lov na grabežljivice, a u slučaju Virovitičkih ribnjaka to su uglavnom štuka, som i smuđ.

Tim povodom posjetili smo 1. virovitički ribnjak o kojem vodi brigu ŠRU “Ođenica” iz Virovitice i u kojem uistinu ima raznovrsnih vrsta ribe, od bijele, šaranske i grabežljicica od kojih se pretežno ističe “kralj” slatkovodne vrste, smuđ.

Priča o većem broju ove riblje vrste na 1. virovitičkom ribnjaku ne seže od davnina, nego o unazad oko 30 godina. Nekada je 1. virovitički ribnjak obilovao štukom koja je pružala veliko zadovoljstvo i onim ribičima koji baš i ne posjeduju veliko iskustvo, znanje i skupu opremu. No zahvaljujući nekim ribolovcima koji su u 1. ribnjak donijeli s Drave veće količine smuđa situacija se promjenila jer poznato je da se štuka i smuđ ne podnose i da tad obično prevlada jedna vrsta, a to je u slučaju 1. virovitičkog ribnjaka bio i ostao smuđ. Za one neupućene radi se o grabežljivcu koji u u našim uvjetima može narasti do desetak kilograma, a najčešći su primjerci od kilogram i pol do pet kilograma, mada nitko ne može zasigurno tvrditi o rekordnim primjercima ove vrste na 1. virovitičkom ribnjaku.

Na našem pohodu, negdje oko podneva posjetili smo dvojicu iskusnih ribolovaca na 1. virovitičkom ribnjaku. Radi se o maherima iz Rezovca, Marijanu Mediću i Stevi Vašareviću, obojica iz ŠRU “Ođenica” kojima je 1. virovitički ribnjak omiljeno mjesto za ribolov.

– Svaki svoj slobodan trenutak posvećujem ribolovu – rekao nam je jedan od rezovačke dvojke Marijan Medić koji je kao i njegov prijatelj Stevo, odlučio taj dan prevariti nekog smuđa sa sistemom lova sa sitnijim kederom na dno.

– Ovo je jednostavan način ribolova i vrlo učinkovit. Lovi se na maksimalno tri štapa što je i određeno Zakonom o ribolovu na slatkim vodama. U slučaju da se struna napne, slijedi kontra i najčešće i ulov smuđa. Naravno, nekad ima i “fulanja”, ali valja nešto ostaviti i drugima. Iskreno, već dugo nisam upecao ni jednog smuđa, ali možda je baš danas moj dan – kroz smijeh nam je rekao Marijan, a mi smo odmah potom otišli i do oko dvadestetak metara udaljenog Steve.

– Idem u ribolov vrlo često. Imam za to prilike i zašto je ne bih i iskoristio. Što češće ideš veće su šanse da i nešto upecaš, pa tako i ja. Mogu reći da sam često na ovom mjestu “ispod šume” ulovio dosta smuđeva. Najmanji su bili oko kilogram i pol, ali bilo je i daleko većih – pohvalio nam se Stevo.

Inače, smuđ po mnogima spada u najkvalitetniju slatkovodnu ribu. Vrlo je skupa i rijetka, te je nema na svim našim vodama. Naši novi prijatelji Marijan i Stevo otkrili su nam da ulovljenu ribu uglavnom vraćaju u vodu i tek ponekad doma odnesu neki propisani primjerak. Valja tu imati na umu vrstu ribe, njenu najmanju dužinu i najveću dopuštenu težinu koja za plemenitu riblju vrstu, kakva je smuđ iznosi maksimalnih 5 kilograma. Naši ribolovci sve to znaju i toga se pridržavaju tako da ima dovoljno ribe i u tanjuru i u ribnjaku. Dok je god tako, postoje i objektivne šanse da se ovaj lijepi sport i rekreativna aktivnost na Virovitičkim ribnjacima nastavi i dalje, što je želja svim virovitičkim ribolovcima, ali i brojnim gostima iz drugih dijelova naše županije i šire, da svoje slobodno vrijeme ugodno provedu na ovom virovitičkom prirodnom biseru. 

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)