Na današnji dan, 1. travnja 1964. godine osnovan je prvi klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj, u okviru Centra za proučavanje i suzbijanje alkoholizma u današnjoj KB Sestre milosrdnice u Zagrebu. Taj se dan obilježava Danom klubova liječenih alkoholičara.
Članovi Udruženja klubova liječenih alkoholičara Virovitica obilježiti će ga u subotu, 2. travnja, štandom ispred Gradske knjižnice i čitaonice. Od 10 do 12 sati dijelit će sugrađanima prigodne letke i uskršnje čestitke.
Prigodom Dana klubova liječenih alkoholičara dobili su čestitku čiji sadržaj im daje nadu da živimo u društvu u kojem je svjesnost o problemu alkoholizma i važnosti svih dionika u procesu sprječavanja i suzbijanja istog daleko iznad primitivizma, osuda i predrasuda. Prenosimo ju u cijelosti.
[PRAVO NA GREŠKU]
Dan klubova liječenih alkoholičara, prvi dan mjeseca travnja, za većinu će proći u svakodnevici, kakva god ona bila. Za članove tih društava, i sve uključene, još jednom će se krajnje sramežljivo obilježiti jedna godina, nakon koje će se skromno potapšati po ramenima i prešutno pitati koji su dodatni korak mogli napraviti u smjeru destigmatizacije. Razmjere te nepravde teško je opisati u nekoliko suvislih rečenica.
Realno, radi se o ljudima koji su napravili ozbiljnu grešku. Razmjeri posljedica iste te greške, vrlo vjerojatno, prisilili su ih da se brutalno iskreno zagledaju u vlastiti odraz u ogledalu, suoče sa svim svojim strahovima, nesigurnostima, traumama, krivim odabirima, lošim okolnostima i ostalim evidentnim egzistencijalnim problemima i kažu – ali TO NISAM JA. Na kraju, to su ljudi koji u svakom trenutku preostalog života biraju ne ponavljati istu grešku, preuzimajući odgovornost za svoje postupke.
Ali, nepravedno je reći čak i da su ti ljudi pobjednici samo zato što su pobijedili najtežeg neprijatelja – sebe. Oni su pobjednici i nad društvom u kojem živimo. Možda bi netko uočio nedostatak minimalne ljudskosti s kojima se suočavaju: ispod svakog članka o njihovom radu, u pozadini razgovora “dobronamjernih” susjeda, prijatelja i poslodavaca. Ali ne i liječeni alkoholičari, jer oni, prije svih, razumiju da je ljudski griješiti, da su predrasude, sebičnost, zlonamjernost, nedostatak empatije i elementarna glupost ono što je dio svih nas, „običnih“ smrtnika. Pravo na grešku stječemo rođenjem. Ili bi to barem tako trebalo biti.
Budući da kažu kako je život škola, a da se na (vlastitim) greškama najbolje uči, ponekad pomislim da cijeli život i nije nego jedna velika, simpatična greška. Doduše, isključivo na nama je (i našim postupcima) da odlučimo da li će ostati greška ili postati vrhunska lekcija.
Svim članovima kluba liječenih alkoholičara ovim putem želim izraziti svoje duboko poštovanje, a sebi život u svijetu u kojem će biti više ljudi poput vas.
S ljubavlju,
Nina
(www.icv.hr)
