Na području grada Virovitice ima gotovo 30 dječjih igrališta, a da bi naši najmlađi uživali u tim dječjim oazama, potrebno ih je i održavati. Taj posao volonterski obavljaju vrijedni i brižni ljudi koji za to dobiju, kako kažu, najveću i najbolju plaću – dječji osmijeh. Za tu „plaću“ radi i Miljenko Sabo iz Čemernice koji s još nekoliko mještana svaki tjedan odvoji do dva i pol sata svog slobodnog vremena kako bi pokosio travu na dječjem igralištu, oko crkve i mjesnog doma, što je površina od oko dva jutra. Svojim primjerom i volonterskim radom ističe se i Jurica Kajić iz Rezovačkih Krčevina, koji u svom mjestu javne zelene površine najčešće održava sam ili uz pomoć obitelji.

OSAM SATI RADA

– Htio bih biti primjer ostalima i potaknuti ih da se uključe u održavanje mjesta, jer to je naše naselje. Tako bi se ljudi aktivirali, više bi se družili, stvorili osjećaj pripadnosti i osjetili nagradu za to – zadovoljstvo djece i njihovih roditelja – istaknuo je Jurica K., dodajući da ove godine trava jako brzo raste te bi se trebalo kositi i do dva puta tjedno, a njemu samom za to je potrebno i do osam sati rada.

U Podgorju je situacija ipak bolja jer ima više volontera koji se okupe i posao obave za 5 do 6 sati.

– Budući da nema javnih radova, a okoliš treba urediti zbog djece i mještana, mi se skupimo, družimo se i odradimo posao – rekao je Bruno Polić iz Podgorja, ističući da im nikada nije problem raditi za svoje mjesto.

Za svoje mjesto brine se i Ivan Ćavarušić iz Sv. Đurđa, kao i njegovi sumještani koji često organiziraju radne akcije.

APEL RODITELJIMA

– Dječje igralište je u neposrednoj blizini nogometnog igrališta pa redovito održavamo zelenu površinu kod mjesnog doma, nogometnog kluba i dječjeg igrališta – kaže Ivan Ć., dodajući da su se u posljednje vrijeme pojavili vandali koji su uništili igrala.

– Ovim putem apeliram na roditelje da povedu brigu o svojoj djeci kada dođu na igralište, što rade i kako se ponašaju. Odgoj kreće od kuće – rekao je.

U Sv. Đurđu barem jednom tjedno kose jer trava brzo raste, a trajanje ovisi o odazivu na radnu akciju. U prosjeku je to 4 do 5 sati. Isto vrijeme za košnju zelenih površina u svom mjestu potrebno je i dečkima iz Požara.

– Ima nas dosta mladih u Požarima, rasporedimo se i održavamo zelene površine kako bi se mladi, djeca pa i njihovi roditelji imali gdje družiti. Za košnju nam je potrebno 4 do 5 sati, ali to nije problem jer radimo za svoje mjesto – istaknuo je Ivan Jezerčić.

Da bi ovi volonteri, dobri duhovi svojih mjesta, nesmetano mogli raditi, pobrinuo se Grad Virovitica koji im je osigurao potreban alat i gorivo, a sve ostalo dobra je volja pojedinaca.

(www.icv.hr, Ž. Đaković Leš)