U restoranu Centra za kulturu u Virovitici danas (četvrtak) je održan susret bivših hrvatskih zatočenika logora u Bučju tijekom Domovinskog rata. Povod ovog susreta bila je obljetnica 30 godina od tog nemilog događaja kada je u tamošnjem srpskom logoru osam dana bilo zatočeno i 9 žitelja iz VPŽ. Na ovom događaju nazočili su bivši zatočenici Đuro Jakša, Tihomir Lovrenović i Vlado Posavac, predsjednik nekadašnje općine Virovitica, a sada savjetnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Anto Krišto, načelnik nekadašnje Policijske postaje Virovitica Antun Troha, zamjenik zapovjednika 50. samostalnog bataljuna, a kasnije i 127. brigade HV Marko Krstanović.
Logor u Bučju bio je sabirni logor pod upravom srpskih i paravojnih vojnih snaga u selu Bučje pokraj Pakraca. Postojao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine, a u tom razdoblju u njemu je bilo zatočeno oko 250 osoba, uglavnom Hrvata civila. U brutalnost ovog logora nažalost se uvjerilo i 9 civila iz Virovitičko-podravske županije: Ivan Farago, Tihomir Lovrenović, Darko Balog i Josip Kovačević iz Milanovca, Vlado Posavac i Šandor Križan iz Vukosavljevice, Đuro Jakša iz Rezovca, te Krunoslav Obak iz Virovitice. Njih su srbočetnici uhitili na redovnim poslovima i selili ih iz logora u logor gdje su ih konstantno fizički i psihički zlostavljali. Prvo u Removcu, potom u Đulovcu, pa u Bijeloj i na kraju u Bučju. Punih osam dana proživljavali su neviđene torture i neki od njih jedva preživjeli. Na njihovu sreću, tadašnje virovitičko vodstvo, predvođeno tadašnjim predsjednikom općine Virovitica Antom Krištom i načelnikom tadašnje Policijske postaje Virovitica Antunom Trohom, mijenjali su ih za dva srbočetnika iz paravojne postrojbe srbočetničkih snaga koje su virovitički bojovnici uhitili u Jasenašu, što nam je potvrdio i nekadašnji prvi čovjek virovitičke policije Antun Troha.
– Sjećam se kao danas. Zapovjednik tadašnje ispostave Policijske postaje u Milanovcu bio je Mladen Bogati koji je još s nekolicinom naših naoružanih ljudi otišao u Jasenaš, jer je dojavljeno da se tamo nalaze dva naoružana srbočetnika. Kada su vidjeli naše ljude dali su se u bijeg, no uhvaćeni su u obližnjoj šumi te privedeni u Policijsku stanicu u Viroviticu, potom u Bjelovar. U međuvremenu dolazi poziv od srpske strane da Krišto i ja dođemo na dogovor u Jasenaš. Tako je to sve skupa krenulo, a nakon dužeg natezanja, razmjenu smo obavili u dva puta. Najvažnije od svega je da su naši ljudi živi i da nisu kasnije umrli od ozljeda – rekao je je tadašnji načelnik policije Antun Troha.
Ovih događaja prisjetio se i Anto Krišto koji je pritom, malo u šali, malo u zbilji, napomenuo da su skoro provalili u Bjelovarski istražni zatvor ne bi li iz njega srbočetnike odveli na zamjenu za naše ljude.
– Znali smo da je to jedini spas za naše jer u Bučju bi ih zasigurno ubili da nije došlo do razmjene. Cijeli ciklus zamjene dosta je dugo trajao, no na sreću na vrijeme je obavljen i naši ljudi su ostali živi. Ponosan sam što sam bio dio tima koji ih je razmjenom spasio, ne zbog sebe, nego radi njih, što su ostali živi i vratili se svojim obiteljima – zaključio je Anto Krišto te ih pozvao u svoj ured ispostave Ministarstva hrvatskih branitelja u Virovitici radi rješavanja svog statusa, ako to već nisu prije učinili.
Prisjećajući se svih događaja, riječi podrške bivšim zatočenicima uputio je i Marko Krstanović, a zasigurno najpotresnija priča bila je jednog od zatočenih, Đure Jakše iz Rezovca koji ni sada, trideset godina nakon tog strašnog događaja nije uspio sakriti emocije.
– Takve stvari se nikada ne zaboravljaju. Došli su niotkuda, svezali nas kao stoku i prebacivali iz zatvora u zatvor. Konstantno su nas fizički i psihički zlostavljali, a velik dio tih zvijeri je upravo s našeg područja. Neki od njih su čak abolirani i slobodno šeću našim gradovima. Čuo sam da dolaze čak i u Jasenaš i optužuju nas da širimo mržnju među narodima i slične besmislice. Ono što smo prošli i kako nam je zaista bilo znamo samo mi koji smo bili tamo. Neke ljude iz logora su jednostavno odveli i nikad ih nismo vidjeli, a neke su prebijali do te mjere da poslije nisu bili za prepoznati. I sada kad se tog sjetim obuzme me jeza, ali isto tako iskazujem veliku zahvalnost našim spasiteljima koji su nam razmjenom spasili život – sjetio je se samo dijela strahota bivši zatočenik Đuro Jakša.
Riječi podrške tim putem uputili su im i zamjenik župana Marijo Klement te zamjenica gradonačelnika Vlasta Honjek-Golinac, a ovaj susret zatočenika i gostiju završio je prigodnim druženjem u Centru kulture.
(www.icv.hr, bs)
