Sa suzom u očima i mnogo lijepih riječi, prisjetili smo se Bernarde Idžojtić, virovitičke umjetnice, utemeljiteljice likovnoga kuba „Nikola Trick“, učiteljice likovne umjetnosti, drage poznanice, osobe koja je uvijek imala toplu riječ za drugoga, mnoštvo ideja i veliku maštu.

Mnogi Bernardini prijatelji, korisnici Dnevnoga boravka „Bolji dani“ prisjetili su se danas (utorak) svih lijepih dijela, riječi i zajedničkih anegdota. Svatko je želio nešto reći, podijeliti svoje sjećanje na Bernardu s prijateljima i poznanicima. Teško je bilo suzdržati suze uslijed svih snažnih riječi koje su izrečene. Njezini prijatelji na intiman i topao način prisjetili su se djetinjstva s Bernardom, igranja, odrastanja, školskih dana te svih izleta koje na koje su svi zajedno išli.

Neki nisu mogli supregnuti suze, jako im nedostaje Bernarda, kažu. Teško će moći nastaviti dalje gledajući sva njezina umjetnička djela i prisjećajući se lijepih trenutaka kada su te slike nastajale. Svu tu tugu najbolje je je opisala recitacija kojom se opisala prolaznost života. Ovaj susret, bio je ujedno i počasna izložba Bernardinih radova koji su izloženi samo na zidovima Dnevnoga boravka u kojemu je ona vrlo rado boravila.

Iako se ne zna koje je pjesme voljela najviše, na kraju ovoga susreta otpjevane su pjesme za koje su prijatelji smatrali da bi mogle biti Bernardine najdraže. Uspomena na ovu virovitičku umjetnicu popraćena je pjesmama „Ruže su crvene“, Ajde Kato, ajde zlato“ i „Podravska krv“. Ovom dirljivom okupljanju nazočili su članovi obitelji Idžojtić koji su se zahvalili svima okupljenim prijateljima i poznanicima na lijepim riječima sjećanja na njihovu suprugu i majku.

Kada se radi o ovako posebnoj osobi, sve što se može reći, najbolje je sročeno u stihu hrvatskoga pjesnika Dragutina Domjanića:
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!
(www.icv.hr, lmh; foto: L. Martinko Hock)

[g-gallery gid=”506768″]