U Gimnaziji Petra Preradovića ovih je dana završilo obilježavanje stote obljetnice gimnazijskoga obrazovanja, ispratili su ovogodišnje maturante, nagradili najuspješnije učenike, izabrali najučenike… Iako je sve puno emocija, u školi kažu kako su nadasve  emotivna događanja svibanjski vikendi u kojima u školu dolaze bivši učenici na obilježavanje obljetnica mature.

Tako su Gimnaziju prošle subote posjetili maturanti generacije 1968./69. koji su obilježili 50. godišnjicu mature. Preko pedeset učenika triju razreda prirodno-matematičkoga smjera od ukupno njih 95 sjedili su opet nakratko u školskim klupama i prisjećali se gimnazijskih dana. Pozdravio ih je i čestitao im virovitički gradonačelnik Ivica Kirin, koji im je poželio puno sreće.  Da ih samo čuje, ali ne i vidi, profesor gotovo da ne bi uočio razliku između dolaska u neki razred u kojem treba danas održati nastavu i njih, živahnih maturanata iz 1969. godine. Puni su sreće, a priče o događajima iz njihovih dana vraćaju ih u život toga doba.

ANEGDOTE I USPOMENE

-Maturanti slavljenici podijelili su uspomenu na događaj iz početka četvrtoga razreda, kada je jedan razred, zbog malog broja učenika (24), trebalo podijeli u tri preostala.  Matematički jednostavno, 24 podijelili su na tri i dobili osam. Dakle, svaki razred trebao je dobiti osam učenika od jednog kojeg su podijelili. No, kako je to bio vrlo složan i za to vrijeme vrlo buntovan razred, prosvjedovali su pred zbornicom i snagom argumenata sačuvali svoj razred (bili su kombinacija dvaju jezika) – kaže prof. Jasminka Viljevac, bivša ravnateljica Gimnazije, a koja je maturante povela školom i s radošću slušala njihove priče, dogodovštine, anegdote s nastave i iz školskih klupa.

Pogledali su prezentaciju o sto godina gimnazijskog obrazovanja koja ih je dirnula, a posebno spomen na prof. Balića. Jedna „vlakašica“ prisjetila se svoje mature iz hrvatskoga jezika. Bila je izvan sebe od straha, rekla je, izvukla je ceduljicu s pitanjem iz književnosti. Na ceduljici je pisalo: Ksaver Šandor Đalski. Ona je ispričala sve o Ivanu Cankaru.

Kada je matura završila, shvatila je da joj je profesor dao peticu, a i da uopće nije odgovorila na pitanje koje je dobila. Veličina toga profesora bila je u njegovoj svestranosti i brizi za učenike koje je neizmjerno cijenio.

-Pričali su o događajima s nastave, ali još više o događanjima u slobodno vrijeme. Posebno su se živo sjećali „Čajanki“ , a priča o rock sastavima  „Bezimeni“ i „Ambrele“ zaslužuje, mislim, poseban članak, a možda i provjeru uživo. Posebno me obradovao susret s kolegom Ternjejem i mojim bivšim profesoricama matematike.  Mogu vam reći: profesori se ne mijenjaju, uvijek su nam isti! – sa smiješkom kaže prof. Viljevac koja je živahnim maturantima poželjela puno sreće.

Na 50. obljetnici mature bili su:

A razred:

Jasna Balaško, Ankica Došen, Jasna Grisogono, Slavica Ivoš, Ivica Kovačić, Zdenka Lesić, Momir Marinković, Zlatko Mihaldinec, Zlatko Mihevc, Zorica Nasić, Ivica Petak, Franjo Petrić, Stjepan Željko Sertić, Tomislav Sudarević, Zvonko Ternjej

B razred:

Eugen Sepeši, Mirko Rakijašić, Ante Zečević, Vinko Barić, Florijan Fogl, Marija Maja Keser, Milica Jeđut, Gordana Radetić, Ivica Grbac, Milica Jaković, Jana Kršić, Karlo Puškarić

C Razred:

Stjepan Bedeković, Nada Đeri, Željko Kovač, Željko Ključec, Ankica Apfentaler, Boris Filipović, Sonja Mohar, Ljubinka Manojlović, Vlatka Pecikozić, Jadranka Puzak, Zorica Prentović, Mirica Radin, Mirjana Radaković, Branko Smoljan, Željko Tomeković, Helena Tot, Goranka Vajagić, Vladimir Vranković, Tomo Klasan. (www.icv.hr, jv, foto: V. Sesar)