Virovitica je jedan od onih gradova koji se može podičiti velikom i dugom sportskom tradicijom, a jedan od tih sportova koji se često zaboravlja je i motociklizam. Podaci govore da je prvo Auto-moto društvo u Virovitici osnovano daleke 1956. godine, a da su se već 1959. godine održale velike trke u klasi mopeda i motora od 125 i 500 ccm, te 1963. i karting utrke. Nota bene Virovitica je 1964. bila i domaćin prvenstva Hrvatske na kojemu je, kažu brojke, nazočilo oko 7000 gledatelja.

Ponukan ovakvim uspjehom klub je organizirao trke i nadalje, 60-tih i 70-tih godina, a oni malo stariji sjećaju se da je moto trka gradom bilo i 80-tih godina. Samih početaka moto sporta u Virovitici rijetko se tko sjeća, no još uvijek postoji nekolicina koja, osim što ih se sjećaju, bili su i sudionici tih moto utrka.

Jedan od njih je i 82-godišnji te još uvijek aktivni motorist Stjepan Trnovec Puba koji je ujedno i najstariji aktivni motorist u Virovitici. Kada kažemo aktivni, onda dakako mislimo na to da Stjepan još uvijek često sjeda na svoj motor Piaggio Beverly od 500 kubika ili na svoj moped 4, kojeg također jako voli, a i vraća ga u sjećanja nekih lijepih vremena.

– Motociklizmom se bavim preko 60 godina, a prvi motor kojeg sam nabavio tamo negdje 1960. je njemački Zundapp od 200 kubika. Mogu se „pohvaliti“ da onda još nisam ni imao položeni vozački ispit, ali to me nije spriječilo da 1961. odvozim trke u Virovitici. Možda se oni stari sjećaju da onda nije bilo asfaltiranih cesta, nego je bila „kockasta cesta“, ali u ono doba je to bilo normalno – započeo je svoju moto priču Puba koji, kako je rekao, nije imao niti ispit, niti iskustvo, a nije posjedovao čak ni kacigu.

– U ono vrijeme vozilo se „kaubojski“, ali i tad su postojala pravila i propisi, možda malo „fleksibilniji“ nego sad. Naravno već godinu dana poslije, točnije 1962. sam položio vozački ispit za motor i ove godine eto mogu proslaviti i 60. godišnjicu posjedovanja vozačke dozvole – kroz smijeh je rekao Stjepan Trnovec, svima znan kao Puba, koji ne samo da je vrlo vitalan penzić, nego je i član Moto kluba „Kumovi“ iz Virovitice, Planinarskog društva „Papuk“ iz Virovitice, a s obzirom da je po struci električar, non stop susjedima popravlja razne kućanske aparate. Uistinu je teško opisati Pubu, osim naravno, ako ne pišeš o njemu knjigu – u dva nastavka.

– Kao što ljudi u šali kažu da im je „od sve ribe najbolja prasetina“, tako i ja mogu reći da mi je od svih poslova najdraži motor. Prvi motor mi je bio Zundapp, s njime sam izvodio razne eksperimente, pa sam mu na primjer skinuo auspuhe i svojom noćnom vožnjom budio ljude, ne namjerno naravno, dok me nisu poganjali tadašnji milicajci na čelu s Albertom. Oni stariji ga se sigurno sjećaju. Naravno nisam ja jedini „galamio“, bili su tu i drugi virovitički motoristi poput Duce Pavokovića, Drage Vargovića, Rude Majtanića, Drage Rajaka….bilo nas je. Nakon tog motora kupio sam si Jawu Zbrojovku 175 kubika, također odličan motor. U ono vrijeme motor je bila velika stvar, a ne kao danas kad ga voze i oni koji znaju i oni koji ne znaju. No tih godina, točnije 1963. sam se oženio za svoju suprugu Miru i odlučio sam je povesti na bračno putovanje motorom NSU prima, koji je podsjećao svojim izgledom na današnje skutere otprilike. Išli smo iz Virovitice do Slovenije, a poslije do mora, pa na Plitvice, pa za Viroviticu. Moram se pohvaliti da sam taj dugački put prvi put prošao 1961. godine biciklom i znao sam ga na pamet tako da mi nije trebala navigacija. Naravno onda se putovalo više dana, a time se i više uživalo u vožnji i u prirodi. Malo se voziš, malo staneš i tako – prisjetio se Puba, te odmah napomenuo da mu je idući „ljubimac“ bio moped ROG Pony Express 50 kubika.

– Noviji model sam kupio 1979. godine, a ona je bila vrlo značajna u mom motorističkom stažu. Naime, te godine sam s tim malim mopedom, vjerovali ili ne, otišao u Wroclav u Poljskoj, grad udaljen oko 800 kilometara. I tu nije bio kraj jer svidjelo mi se to dugo putovanje, pa sam nedugo poslije otputovao tim motorićem u Prag u Češkoj, pa nekoliko puta u Njemačku, a o bivšoj Jugi da ne govorim… i to sve sa tim malim motorićem. Vozio sam i po danu i po noći, naravno uz stajanje da se i moped malo odmori i da ga tankam. On u originalu ima rezervoar od dvije litre, a ja sam na njega nadogradio još jedan od 5 litara, da ga ne moram tako često puniti, a ako bi se nešto i pokvarilo, znao sam sve o motorima, pa bi na brzinu popravio i dalje na put. Ali rijetko se kvario jer tada su se proizvodile vrlo kvalitetne stvari koje traju, pa tako i taj Pony Express koji, kako sam kasnije uvidio, nije bez razloga dobio to ime. I taj motor je trajao do nedavno, ali nisam ga od 2003. vozio, nego sam 2003. kupio malo jači skuter od 125. kubika kojim sam također napravio veliku kilometražu – priča nam Puba te nastavlja niz svojih limenih ljubimaca.

– Nakon njega sam kupio skuter Beverly, kojeg i dan danas imam, s tim da mi je i moj sin poklonio Tomos APN 4 kojeg također volim. Beverlya koristim za duže, a APN-ca za kraće relacije, no ne znam još uvijek točno što znači duža, a što kraća relacija, jer kad sjednem na motor ne razmišljam ni o kilometraži, ni o tajmingu, samo uživanje koje si ni dan danas ne uskraćujem. Cijeli život putujem, a i sad sudjelujem na svim moto susretima po Hrvatskoj, pa i šire, nekad čak kombiniram vožnju i planinarenje, jer jako volim kretanje u prirodi, zdrav život. Naravno moja supruga Mira, kao i moja kćer Ramona, te sin Zoran koji je također motociklist, uvijek su uvažavali tu moju strast prema motorima i putovanjima. Cijeli život sam takav, to je jače od mene, a eto Bog mi je dao da dugo mogu uživati u onome što volim, naravno prvenstveno pri tome mislim na svoju obitelj, a onda i na motore i motoriste, jer uistinu imam puno prijatelja i istomišljenika s kojima se rado družim na moto susretima. Eto, jedva čekam lipanj, kada će se održati i moto susret u Virovitici. Ne morate me ni pitati, hoću li doći – naravno da ću doći, štoviše doletjet ću tamo – kroz smijeh nam je rekao Stjepan Trnovec Puba, vječiti mladić i opaki bajker iz prigradskog virovitičkog naselja Milanovac. 

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, privatni album)