Brod u boci. Osim što je nezaboravna pjesma legendarnog Olivera Dragojevića, također je i hobi Virovitičanina Lovre Stanića. Naime, ovaj mladi i samouki kreativac posljednje tri godine izrađuje impresivne i detaljne brodove u boci koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnima.
Lovrina ljubav prema brodovima u boci počela je, kako nam on sam otkriva – na moru.
– Kada smo bili na ljetovanju na otoku Molatu, kupili smo kao suvenir bočicu s brodom i zapravo sam ih tada i počeo skupljati. Kasnije sam u jednoj trgovini vidio takve male bočice s velikim čepovima i pomislio kako bi bilo fora nešto staviti unutra. S obzirom da sam već imao iskustva s minijaturama, odlučio sam napraviti vlastiti brod u boci. Bio je malen i jako jednostavan, ali je u boci izgledao super – početke svojeg zanimljivog hobija prepričava Lovro te nam otkriva što mu je sve potrebno za „gradnju“ jednog broda u boci.
LEŽALJKA I ZA MRAVA PREVELIKA
Materijale poput plutenih čepova, štapića za sladoled i bojica Lovro pažljivo oblikuje brusilicom, skalpelom i nožićem kako bi postali „tijelo“ broda, a od papira nastaju detalji poput brodskih jedra, realističnih planina, kao i simpatičnih ležaljki, toliko malih da bi se i mrav pomučio da se ‘namjesti’ na jednoj. Osim spomenutih alata, Lovri su veliki saveznici u radu povećalo, pinceta, akrilne boje i kistovi za maketarstvo, zahvaljujući čijoj „veličini“ i oštrini može precizno ukrasiti najmanje i najzahtjevnije detalje.
Ipak, uz sav potreban alat i entuzijazam, proces nastanka jedne nautičke minijature u bočici – traje.
– Treba puno vremena da nastane jedan brod u boci. Naročito puno vremena potrošim na detalje kao što je ova planina. Uzmem si vremena kad ga imam, ponekad radim i cijeli dan, pa i navečer. Sadržaj boce radim izvan nje te sve stavim unutra. Počeo sam sada raditi i unutar boce s malim čepom, svakako je zahtjevnije nego slaganje izvan boce – smije se Lovro i objašnjava nam da su njegovi brodovi bazirani na stvarnima, poput onom Ferdinanda Magellana, poznatog portugalskog pomorca i istraživača.
– Uzimam već postojeće brodove i „pretvorim“ ih u svoju verziju tako da na kraju nisu potpuno isti kao originali. Radim si i nacrte prije nego krenem raditi, a idući na redu je Titanic – otkriva nam ovaj samouki maketar dok nas uvodi u svoju sobu u kojoj pogled, osim na makete brodova koje godinama skuplja koji „odmaraju“ na policama“, bježi na radni stol za kojim provodi svoje slobodno vrijeme.
PLANINA U RUCI
– Za stolom radim sve. Trenutno radim plažu u boci. Napravio sam obalu, još moram akrilnom bojom nacrtati more. Imam i palmu. Lijepo mi je, kada traje škola, gledati u plažu u boci i zamišljati da sam tamo – kroz osmijeh kaže Lovro.
Iako je dosad izradio dvadesetak malih remekdjela, Lovro svojih radova na policama ima iznenađujuće i znatno manje. Na naše pitanje zašto je to tako dobivamo zanimljiv odgovor.
– Pokušavam skupiti brodove i imati svoju kolekciju ali ne uspijevam jer ih uvijek nekome poklanjam. Volim ih davati kao poklone za rođendane, poklon je posebniji kada ga sam izradiš. Osim kod prijatelja, svoj novi dom su našli čak i kod mog osnovnoškolskog ravnatelja – Lovrine riječi izazivaju smijeh kod roditelja Dijane i Vedrana, koji su mu uz starije sestre Martu i Mariju, najveća podrška.
SVESTRAN ODLIKAŠ
– Lovro je oduvijek bio kreativan tako da se nismo iznenadili kada je pokazao interes za ovaj hobi, iznenadili smo se kada smo vidjeli kako to dobro izgleda – kroz smijeh govori ova ponosna majka te otkriva da je, zahvaljujući novom interesu u njegovom životu, trebalo uskladiti školske obaveze sa slobodnim vremenom.
– S obzirom da je Lovro odličan učenik, nije bilo razloga za brigu. Znao je da su škola i ispiti prioritet ali kada bi ga uhvatila navala inspiracije onda bismo „pregovarali“, teško je pustiti projekt na miru kad imaš ideju i želiš ju ostvariti – zaključuje majka sada bivšeg osnovnoškolca koji od jeseni kreće u prvi razred Gimnazije Petra Preradovića Virovitica, prirodoslovno-matematički smjer te „naginje“ strojarstvu.
– Zanimaju ga razne stvari, struja i mehanika. Za jedan rođendan je tražio da mu kupimo lemilicu – prisjeća se mama Dijana koju Lovro kroz smijeh „prekida“ da kaže kako ju je i dobio.
Za kraj razgovora, pitamo Lovru Stanića gdje se, po pitanju svog hobija, vidi za pet godina.
– I dalje će mi izrada brodova u boci biti hobi jer uživam u tom cijelom procesu – zaključuje naš mladi sugovornik koji osim maketarstva uživa u sviranju violončela te uzgaja kaktuse svih veličina i vrsta.
(www.icv.hr, eat, Foto: E. Aragović Turkalj)
