Iako je rano jesensko poslijepodne i vani je mrak, mala prostorija u žutoj kući vrvi životom. Površina stola nasred prostorije gotovo pa je jedva vidljiva od svega što je na njemu – konci raznih boja i debljina, sjajne i oštre igle, časopisi otvoreni na stranicama sa zanimljivim dizajnima koji leže na raširenim nacrtima i škare koje s nestrpljenjem čekaju kliznuti niz jednu od tkanina svih mogućih boja i dezena. U pozadini se čuje ujednačen zvuk rada šivaćih mašina i šuškanje tkanine koja prolazi ispod njegove igle, vrlo često nadglasan smijehom žena koje ga s lakoćom pokreću.

LJUBAV PREMA IGLI I KONCU

Iako ova scena zvuči kao prepričavanje nekih drugih, prošlih vremena, ona je zapravo jedan standardni sat polaznica tečaja krojenja i šivanja, a žuta kuća je virovitičko Pučko otvoreno učilište Omega koje je i mjesto radnje ove kreativne radionice. Dok polaznice pod budnim okom iskusne mentorice obavljaju svoje zadatke, ravnateljica i osnivačica POU Omega Sanja Živković objašnjava nam otkud uopće ideja za dovođenjem ove, kako sama kaže, zaboravljene vještine u školske klupe.

– Krajem osamdesetih godina, kad sam završavala srednju školu, bila mi je baš velika želja naučiti šivati. Molila sam roditelje da mi plate tečajeve i kupe šivaću mašinu. Doista sam dosta toga tamo naučila te sam si mogla sama kod kuće nešto porubiti, skratiti, sašiti i slično. Nakon što sam otišla na fakultet, ta ljubav je malo pala u drugi plan i nekako s godinama to tako stoji. Međutim, onda dođu djeca i opet dobiješ volju da njima nešto sašiješ, možda porubiš zavjese – kroz osmijeh otkriva Sanja Živković te nastavlja kako je njezina priča zapravo identična priči drugih žena koje su se počele interesirati za tečaj krojenja.

UNIVERZALNA BAZA

Otkada je POU Omega započelo s radom, susrela se s nemalim brojem žena koje su, ne znajući s kakvim obrazovanjem se bavi Omega, pitale postoji li tečaj krojenja i šivanja. Kao i S. Živković, njima je krojenje bilo ili dio srednjoškolskog nastavnog plana ili interes koji su razvijale kroz tečajeve. I tako je, zahvaljujući spoju lijepih sjećanja na srednjoškolske dane i svjesnosti da su u današnjem načinu života neke stvari pomalo zaboravljene, organiziran tečaj krojenja i šivanja, a koji je počeo prošli tjedan.

– Donijeli smo svoje šivaće mašine, malo ih podmazali jer su dugo stajale te skupili polaznice. U prvom susretu s njima bilo je toliko entuzijazma i želje da naprave nešto – s tim istim entuzijazmom priča osnivačica Učilišta te dodaje kako je upravo to i poanta tečaja, ali i samog krojenja: svojim rukama napraviti komad odjeće.

Kroz 30 nastavnih sati, ideja i cilj je polaznice kroz rad na šivaćem stroju naučiti kako napraviti jednostavne krojeve suknji, hlača i bluza kako bi, po završetku tečaja, svaka od njih imala po jedan odjevni predmet koji je sama sašila. Naravno, tih 30 sati nije puno, priznaje S. Živković, ali je i više nego dovoljno za dobar početak.

– Jednostavan dizajn koji učimo ovdje osnova je za sve, sve ostalo je nadogradnja i personaliziranje, tako da je ovo dobar početak, da znaš raditi sa strojem i prilagoditi si osnovni kroj. Ako naše polaznice izađu odavde s odjevnim predmetom, onda smo stvarno pobijedili – zaključuje Sanja Žarković, ponosna na svoju malu radionicu i njene marljive polaznice s nadom da će ovo prvo izdanje tečaja prerasti u tradicionalno.

MARIJA HODAK, VODITELJICA TEČAJA:
Predznanje nije potrebno, naučit ćemo ih i “tjerati mašinu”

Entuzijastične i novog znanja željne polaznice tečaja krojenja i šivanja predane su u dobre i iskusne ruke inženjerki tekstilne konfekcije i profesorici s dugogodišnjim iskustvom, Mariji Hodak. Na nastavi, čiji je plan sama koncipirala, polaznice će naučiti najbitnije osnove te dobiti kvalitetan temelj za daljnji rad i usavršavanje.

– Naš tečaj se sastoji od uputstva o krojenju, biranju tkanina i dezena, šivanju na stroju po tkanini i kraj bi bio sa šivanjem odjevnog predmeta koji ima određene detalje prema sposobnosti polaznice. Predznanje nije potrebno imati, ali dobro je znati barem „tjerati stroj“. Međutim, ovdje krećemo ispočetka i imamo polaznica koje to već znaju ili bar misle da znaju – smije se ova simpatična mentorica koja je svojim polaznicama izvor velikog znanja.

FARMACEUTKINJA UŽIVA ZA ŠIVAĆIM STROJEM

Jasminka Horvat vještinu dokazala torbom životinjskog uzorka
Da dobro iskoristi šivaću mašinu koju ima doma, ali i da potakne i razvije svoju kreativnost razlozi su koji su Jasminku Horvat potaknuli da upiše tečaj krojenja i šivanja. Iako otkriva kako se prije jako malo bavila šivanjem, vlastoručno rađena torba životinjskog uzorka odložena pored nje govori kako je došla na pravo mjesto.

– Šivanje je super za opuštanje. Imam naporan posao, pa mi šivanje dobro dođe za oslobađanje stresa kada dođem doma ili imam slobodnog vremena. Nekad je to jednom tjedno, nekad svaki dan – otkriva ova kreativna farmaceutkinja koja od tečaja očekuje naučiti osnove krojenja i šivanja koje će pomoću svojih ideja i mašte s lakoćom nadograditi.

UČILIŠTE ĆE PROVESTI I ALOHU, MENTALNU ARITMETIKU
Nakon abakusa, djeca će učiti vizualizirati računanje u glavi

Još jedna od „zaboravljenih vještina“ koja će se od veljače 2020. godine moći savladati u Pučkom otvorenom učilištu Omega je i računanje na abakusu. Ovu drevnu računaljku podrijetlom iz Azije koristili su mnogi stari narodi, od Sumerana i Egipćana do Grka i Perzijanaca, a danas se u POU Omega koristi u sklopu programa ALOHA, međunarodnog programa mentalnog razvoja za djecu i vodećeg programa mentalne aritmetike za djecu od 4 do 13 godina.

Postoji više verzija abakusa, od kojih je svakako najpoznatiji soroban, japanski abakus. Sastoji se od pravokutnog okvira te gornjeg i donjeg polja odvojenih razdjelnikom. Kroz razdjelnik je paralelno nanizano nekoliko vertikalnih stupova na kojima se nalaze kuglice. Kuglica iz gornjeg polja ima vrijednost 5, a ona iz donjeg 1 te se vrijednosti mijenjaju redom po stupovima. Svaki broj se može lako i jednostavno predstaviti određenim rasporedom kuglica. Nakon usavršavanja rada na abakusu, koristeći osjetila vida, dodira i zvuka djeca počinju sa „slijepim“ računanjem gdje se abakus prestaje koristiti te se vizualizira u glavi.

U srpnju ove godine, osmogodišnji Patrik Čudić iz Zagreba pobijedio je na svjetskom prvenstvu u mentalnoj aritmetici ALOHA. Među 600 djece iz 18 zemalja, Patrik je odnio pobjedu u kategoriji Kids 3, što znači da je u pet minuta natjecanja riješio svih 70 zadataka iliti jedan zadatak za četiri sekunde.

(www.icv.hr, ea)