Udruga invalida rada i ostalih osoba s invaliditetom Virovitica već godinama dokazuje kako međusobna solidarnost, pomoć i razumijevanje mogu unijeti značajne promjene u živote onih kojima je pomoć najpotrebnija. S posebnim naglaskom na starije i nemoćne osobe, članovi Udruge pružaju svojim korisnicima svakodnevnu podršku, od organizacije odlazaka liječniku do nabavke lijekova i drugih osnovnih životnih potrepština.
Ipak, njihov rad nije usmjeren samo na logističku pomoć, već i na pružanje lijepe riječi i osjećaja pripadnosti zajednici, čineći dovoljno tešku svakodnevicu nešto lakšom i dostojanstvenijom.
– Naša Udruga broji oko 160 članova, ponajviše starije životne dobi. Više od 15 godina javljamo se na različite natječaje Europskog socijalnog fonda i nadležnog Ministarstva, a među prvima smo započeli s programima i projektima za podršku potrebitima na ovome području. Naši korisnici su stare i nemoćne osobe, a svojim socijalnim uslugama obuhvatili smo gotovo pola Virovitičko-podravske županije, od usluge za prijevoz i pratnju, sve do pomoći u kući. Godinama smo uvidjeli da je to najpotrebnije – objašnjava nam predsjednica Udruge invalida rada i ostalih osoba s invaliditetom Virovitica Marija Kelečić.
Dora JagarinecKADA GODINE DONESU IZAZOVE, UDRUGA PRUŽA RUKU
Starije osobe sve češće ostaju same u svojim domovima, odsječene od ostatka svijeta zbog nemogućnosti odlaska u grad u kojemu je centar svih zbivanja – posebice onih koja su važna za ljude te životne dobi.
– Stariji ne mogu sami obavljati mnoge poslove; ne mogu platiti račune, otići liječniku ili sami po namirnice. Naša je županija zaista prostrana, ima puno zaseoka i sela u kojima ljudi nemaju nikakav prijevoz – ne voze ili nemaju što voziti. Tu su naši pružatelji usluga od velike važnosti – ističe Kelečić.
U takvim slučajevima u pomoć uskače jedna od djelatnica, Ljiljana Stančić, koja obavlja prijevoz korisnika. Međutim, problem je radno vrijeme koje ova pružateljica usluga provede samo u vožnji od korisnika do korisnika. Ukupno 18 osoba obiđe jednom tjedno, a dnevno je na 3 mjesta, kaže.
– Potrebno je povećati broj radnica kako bi se obuhvatio što veći broj korisnika. Kada nekoga odvedete doktoru, morate ostati s njim i čekati, a samim time ne možete stići do ostalih korisnika. Moj dolazak jednom tjednom zaista brzo prođe, a vidim koliko im je teško što su sami i nemaju nikoga. Tim ljudima pomoć puno znači jer mnogi nemaju nikoga, a velik dio je slabije pokretan ili nepokretan. Potrebna im je višestruka pomoć, svaki dan – prepričava Ljiljana Stančić, pružateljica usluga Udruge invalida rada i OSI Virovitica.
Dora JagarinecINOVATIVNE SOCIJALNE USLUGE
Svoj boravak kod korisnika, od ukupno sat vremena, Ljilja nastoji iskoristiti što bolje moguće, odlaskom u trgovinu, nabavkom lijekova ili uslugom pružanja prethodno spomenutog prijevoza.
Osim pružanja socijalnih usluga, kao što su pomoć u kući i prijevoz korisnika, Udruga odnedavno pruža i inovativne socijalne usluge, a obavlja ih ista djelatnica – gospođa Ljiljana. Riječ je o zdravstveno-preventivnim radnjama koje nastoje smanjiti preopterećenost zdravstvenog sustava. Ordinacije su prepune i za preglede se dugo čeka, stoga je Udruga odlučila početi s akcijama mjerenja tlaka i šećera u krvi u domovima svojih korisnika, a djelatnica po potrebi obavlja i medicinsko razgibavanje.
Na svemu što radi, gospođi Ljiljani posebno je zahvalna jedna od korisnica, Marija Tomljanović iz Rezovca.
– Pomoć mi je najpotrebnija za prijevoz liječniku i nabavu lijekova. Ostale kućanske poslove još uvijek obavljam sama, koliko mogu, a Ljilja je uvijek tu da mi pomogne ako nešto zatrebam i samo čekam dan kada će doći – govori nam gospođa Marija.
Osobe starije životne dobi ne snalaze se ni s tehnologijom, objašnjavaju iz Udruge, a opcija naručivanja lijekova putem govorne pošte liječnika opće prakse nije najbolje rješenje.
– Žalosno je što se razmišlja tako „usko“. Ne baratamo svi s internetom i nemamo najbolje mobitele. Uvjerena sam da se 99 posto starijih osoba ne služi internetom niti im je stalo da to znanje usvoje. Oni samo trebaju svoj lijek do kojega dolaze na različite načine. To je jedan veliki izazov – govori predsjednica Udruge.
SRCEM ZA STARIJE
Projekti poput ovih važni su jer pružaju rješenje, ili barem dio rješenja, za velik broj starih i nemoćnih osoba, kao i osoba s invaliditetom, bez odgovarajuće skrbi u lokalnoj zajednici. Uz niz projekata u suradnji s jedinicama lokalne i regionalne samouprave, iz Udruge ističu dva najveća projekta. Prvi je projekt podrška za kvalitetniji život osobama s invaliditetom, a drugi je nešto zvučniji – „Zaželi“.
Dora Jagarinec– Naši projekti pridonose sprečavanju prerane institucionalizacije, smanjenju pritiska na zdravstveni sustav te poboljšanju kvalitete života jedne od najranjivijih skupina u našem društvu. Kada je riječ o jednom od najvećih, projektu „Zaželi“, moram istaknuti da smo u sklopu istog zaposlili šest djelatnica koje pružaju socijalnu uslugu pomoći u kući za ukupno 36 korisnika na području grada Virovitice te općina Pitomača, Špišić Bukovica, Lukač, Suhopolje i Gradina – objašnjava Danijela Perić, administratorica u Udruzi invalida rada i OSI
– Pomoć je namijenjena osobama starijim od 65 godina i odraslim osobama s invaliditetom. Naše djelatnice su nam puno puta rekle da osim pomoći u svakodnevnim kućanskim poslovima, korisnici trebaju razgovor i druženje. Rade s osobama koje žive u samačkim i u staračkim kućanstvima i željni su komunikacije s drugim ljudima. Projekt „Zaželi“ je dobar upravo iz tih razloga, postigli smo da se naši korisnici ne osjećaju napuštenim od društva i ne završe u staračkim domovima prerano – dodaje Perić.
ŽUDE ZA RAZGOVOROM
Jedna od pružateljica pomoći u projektu „Zaželi“ je i Nikolina Fereža. Iako je izazovno obići svakog od šest korisnika dva puta tjedno, Nikolina za svoj posao tvrdi kako je jako lijep zbog jedne posebne stvari – zahvalnosti ljudi kojima pomaže.
– Ispomoć sam u kućanskim poslovima, održavanju čistoće, odlasku k liječniku, do trgovine ili po drva za ogrjev. Obilazim po dva korisnika dnevno i s njima provedem do četiri sata, ali za ono što ovim ljudima najviše treba nikada nemam dovoljno vremena – druženje. Njima fali topla riječ, razgovor s nekime – govori Nikolina Fereža, dodajući kako su stariji 90 posto vremena sami, a djeca su im daleko ili jednostavno nemaju vremena za svoje roditelje.
Dora JagarinecJedna od korisnica ove usluge, Zlata Horvat iz Taborišta, ima sreće – reklo bi se. Naime, gospođa Zlata je među rijetkima kojima još uvijek susjeda dođe u posjet i s kojom može razmijeniti svoje misli tijekom dana.
– S 22 godine sam imala prometnu nesreću i trajni sam invalid drugog stupnja, a uskoro me čeka i nova operacija. Sve mi je teže i sve sam starija. Znate kako to ide – dok je čovjek mlad svima treba, a kad ostari nitko ga ne treba. Nikolinina pomoć mi puno znači, ona mi je kao drugo dijete – otvoreno priznaje gospođa Zlata.
Kada je čovjek sam, ni četiri sata dnevno mu nisu dovoljna da nadoknadi sve vrijeme provedeno u tišini. Upitana za stvari koje bi trebalo poboljšati, djelatnica Nikolina navodi upravo potrebu za više radnika, kako bi se svakom korisniku mogla pružiti dodatna pažnja u zadnjim danima, mjesecima i godinama njihovog života.
(icv.hr, dj)
