Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica sinoć (četvrtak) je u povodu Mjeseca hrvatske knjige publici pripremila književnu večer s poznatim hrvatskim piscima, umirovljenim profesorima Julijanom Matanović i Pavlom Pavličićem.
U uvodnoj riječi ravnatelj Robert Fritz čestitao je Julijani Matanović na nagradi za životno djelo koju je prošlog tjedna primila u okviru obilježavanja 28. Dana Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima, a zatim je moderatorica, profesorica Marina Mađarević publiku uvela u zanimljiv svijet pisaca i njihovog stvaralaštva.
Počelo je s pitanjem o važnosti kave, kako u životu i nekadašnjem kontaktu sa studentima, tako i u djelima Julijane Matanović. Spisateljica je odgovorila kako je kava uvijek izvrstan povod za upoznavanje ljudi, susret u kojem će reći ono što inače i ne govore. U kontekstu užurbanosti života, kava je prilika za dokazati da ipak imamo vremena jedni za druge, naglasila je.
PRIČA O SEBI KAO BAŠTINA ZA POTOMKE
-Svojim potomcima možemo ostaviti samo dobru priču o sebi, a to je moguće upravo uz kavu, uz svoje vrijeme koje ćemo pokloniti drugima – rekla je.
U nastavku je više govorila o svom stvaranju, autofikciji u svojim romanima, odabiranju likova. Povjerila je publici da joj jako nedostaje komunikacija i suradnja sa studentima, “osjećaj dvorane”, povratna informacija od mladih ljudi, a koju danas dobiva uglavnom putem društvenih mreža na kojima je postala aktivna.
Na upit o samom pisanju, Pavao Pavličić, iza kojega je danas više od stotinu djela, rekao je kako je za njega to bio i ostao proces u kojem uživa. – Veselim se pripovijedanju i stvaranju, odnosno praćenju priča. Kad mi priča padne napamet, pišem, imam sreću da radim brzo. Meni to nije ni tlaka ni muka, već veselje. Smatram da, ako se pisac muči dok piše, onda je vrlo vjerojatno da će se i čitatelj namučiti dok bude čitao priču – iskreno je rekao.
S publikom je podijelio informaciju da je u krimić krenuo gotovo iz nekih “zanatskih” razloga, u žanr koji omogućava autoru da govori o suvremenim problemima i ljudima oko sebe, a u kojem se uz problem donosi i idealno rješenje i sretan kraj.
MLADIMA PONUDITI SUVREMENE NASLOVE
Bilo je riječi i o lektiri za mlade u kojoj su književnici istaknuli kako smatraju da bi lektirni naslovi trebali biti suvremeni, bliži djeci, mladima i studentima.
-Već sam više puta rekao kako smatram da je u najmanju ruku nehumano od petnaestogodišnjaka tražiti da za lektiru čita “Juditu” na izvornom jeziku. Ja moram priznati da mene moja profesorica nikad nije uspjela natjerati da pročitam “Ribanje i ribarsko prigovaranje”. Mlad čovjek neće razumijeti jezik, poruku takvih djela.
Trebalo bi im ponuditi suvremene pisce, neka čitaju jednog Tribusona, neka čitaju literaturu iz koje će im biti poznate gradovi, ulice, likovi, s kojima će se lakše poistovjetiti, u kojem će im mnoge stvari biti poznate. Izbor današnje obvezne lektire, bojim se, mnoge će mlade odvratiti od čitanja i knjige uopće – zabrinut je P. Pavličić.
Književnici su pričali i o premisi istinitosti u svojim djelima, “ženskom pismu” u Hrvatskoj, što i tko je njih potaknuo na čitanje. Govorili su zašto je čitanje važno i kako literatura vraća poštovanje prema vlastitom životu. Najavili su kako se spremaju za novi Interbliber na kojem će u okviru svoje umjetničke organizacije Lađa od vode predstaviti novo Julijanino djelo “Kombinirani prašak”.
Na kraju, čitatelji su iskoristili priliku da na nekim od svojih omiljenih djela dobiju i autorov potpis.
Obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige se nastavlja – već danas (petak) u 15 sati na Dječjem odjelu poznati hrvatski meteorolog Zoran Vakula predstavit će svoje slikovnice “Vremenaste priče”. (www.icv.hr, mlo)
