Prije 50 godina Božo Blažević iz Čemernice zaputio se u Vrliku u goste kod ujaka. Nekoliko kuća dalje živjela je, kako kaže Božo, lijepa i vrijedna djevojka po imenu Boja. Upoznali su se preko Božine sestrične, odnosno Bojine prijateljice. Na prvu su se svidjeli jedan drugome te su dane provodili šetajući po Vrlici i Bojinom rodnom selu Maovicama. No, nije im dugo trebalo da shvate da su stvoreni jedno za drugo. U roku od 15 dana, koliko je Božo bio u posjeti ujaku, vjenčali su se te jedno drugom obećali vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti…

– Boja mi se svidjela na prvu i o njoj sam čuo samo lijepe riječi – kaže Božo kojemu je vjenčani kum bio upravo suprug od njegove sestrične koja je spojila ovaj prekrasan par.
Nakon vjenčanja, 15. veljače 1969. godine, u crkvi Gospe Rožarice u Vrlici Dalmatinka koja je do tada čuvala ovce, odlučila je sve ostaviti iza sebe i poći sa svojim muškarcem u Slavoniju, točnije u Lanku, a kasnije u Čemernicu gdje i danas žive. Tijekom radnog vijeka Božo se bavio zidarijom, a danas je u mirovini, dok je Boja bila vrijedna domaćica, kakva je i danas.

U braku su dobili četvero djece, tri sina i jednu kćer, kao i desetero unučadi, a o tajni dugog i uspješnog braka nisu previše filozofirali već su nam rekli iz srca: – Tajna dugog i uspješnog braka je ne svađati se bez obzira na sve probleme, poštovati jedno drugo i voljeti se jer bez ljubavi ne bi mogli trajati sve ove godine – kažu Božo i Boja. (www.icv.hr, žđl)