U sklopu manifestacije “Prosinac u gradu” danas (petak) je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, u suorganizaciji s Ogrankom Matice hrvatske u Virovitici, održana književna večer s nagrađivanom zavičajnom književnicom Božicom Jelušić. Također, bila je to prilika da se proslavi autoričin 70. rođendan i 50 godina umjetničkog rada.

Ravnatelj virovitičke knjižnice Robert Fritz pozdravio je okupljene te je istaknuo kako je Božica Jelušić jedna od najvažnijih hrvatskih dijalektalnih pjesnikinja, ali i umjetnica i angažirana intelektualka. Predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Virovitici Dubravka Sabolić zahvalila je okupljenima na dolasku te je izrazila zadovoljstvo što će Virovitičani moći pobliže upoznati umjetnički rad Božice Jelušić, rođene Pitomačanke, koja je u Virovitici pohađala Gimnaziju Petra Preradovića.

– Ja sam tako uzbuđena kao da sam u srednjoj školi i sad moram nešto jako važno odgovarati kod profesorice Balenović. Kao što znate, ona je bila poprilično stroga. Vi nećete biti strogi, bit ćete benevolentni jer ste vi moji i jer sam ja u toj sjeni ovog grada i onih predivnih platana koje nikada neću prežaliti napisala više od polovice svoje knjige “Riječ kao lijepo stablo”, jer sam već slijedeće godine, kad sam počela studirati, tu knjigu i objavila. To se ne zaboravlja nikad, kao što se ne zaboravlja ni gdje ste se udali, gdje ste rodili svoje prvo dijete. Tako ni ja svoju knjigu i svoju mladost i neke od svojih formativnih godina i situacija vežem za Viroviticu. Kao što postoji rodbina koju ste naslijedili i rodbina koju ste si sami prisvojili, tako postoje i gradovi i mjesta koja ste dobili rođenjem i koja ste si prisvojili. Ja sam si prisvojila Viroviticu– zaključila je B. Jelušić i izazvala veliki pljesak.

Ovaj književni susret bio je i prilika za premijerno predstavljanje knjige poezije o Zagrebu,  “Zagreb u versima i kipecima”. Rukopisna je to knjiga o Zagrebu koja vrvi tekstovima iz bilježnice Božice Jelušić. Osim o najnovijoj knjizi, autorica je posjetiteljima rekla i nešto više o ostalim projektima koji su izdani ove godine, njih sedam.

– Tri su knjige izašle kod mog kućnog izdavača, to je nakladnička kuća “Tonimir” iz Varaždinskih toplica. Povodom 65. obljetnice sam kod njega izdala pet knjiga. Ovog puta sam htjela biti malo skromnija, objavit ću tri, to je sasvim dovoljno. To su “Vrata vrta” u kojoj su moje štokavske pjesme. Naravno da mojem kajkavskom segmentu dugujem mnogo pa sam napravila i jednu kajkavsku knjigu, “Gda smo išli”, a treća se zove “Zvjezdane jagode” i u njoj se nalaze pripovijetke. Kuriozitet priča u “Zvjezdanim jagodama” je da su neke već antologizirane, neke su objavljene u časopisima, neke na natječaju Večernjeg lista, neke u Književnoj reči, neke u Glasu Koncila.

Onda je izašla knjiga “Kajogledi, vnebogledi” u Ogranku Društva književnika u Koprivnici s pedesetak eseja o slikarstvu i autorima gornjohrvatskog prostora, koji meni znači prostor od Vrbovca do Sveti Martina na Muri. Imala sam i knjigu, zapravo slikovnicu, koja se zove “Pjesko, pješčani dječak” koji opservira Đurđevačke pijeske, njihov nastanak ali ne u geografsko-botaničkom smislu nego što oni regionalno, nacionalno i na razini fenomena znače. Ta slikovnica je prevedena na njemački jezik i objavljena u Đurđevcu.

Tada mi je Sandra došla u posjet i, malo hvalisavo, pokazala sam joj četrdesetak bilježnica napisanih rukom u kojima ja docrtavam i dopisujem. Ja sam starinska osoba, služim se kompjuterom jer tako zahtijeva vrijeme, ali primarno vjerujem da su ruka i olovka produženi organ mozga. Njima se izražava što se u mozgu događa i to možete iščitati na podlozi. Sandra je vidjela da su tu pjesme Zagrebu koje sam isto tako docrtala i nešto ukrasila. Kada sam vidjela njeno lice, da je toliko dirnuta i ganuta, rekla sam da si ih uzme i nosi, poklonila sam joj tu knjižicu o Zagrebu. Sandra ne bi bila Sandra da ona ne vrati poklon na način da u okviru svoje Beletre tu knjižicu objavi kao knjigu.

Posljednja knjiga je upravo u tisku u Muzeju grada Koprivnice. Ja sam dugogodišnja suradnica Podravskog zbornika, ove godine mi je bila obljetnica čime sam zaslužila u zborniku zaslužila malo veći prostor. Stjecajem okolnosti i množinom sadržaja, ponudili su mi nešto veoma malo, što sam odbila. Oni su se naravno posramili i rekli da u tom slučaju neće biti tri stranice, već knjiga o meni kao dugogodišnjoj suradnici. Predala sam fotografije i biografske materijale, tako da će kroz desetak dana izaći ta knjiga koja se zove “Mojih 70/50”, 70 godina živim, 50 godina pišem– zaključila je Božica Jelušić.

Uz autoricu Božicu Jelušić i moderatoricu Sandru Pocrnić Mlakar, književnu večer je svojim čitanjem autoričine poezije uveličala Natalija Bajer.

(www.icv.hr, eat,