Profesor u Glazbenoj školi Jana Vlašimskog u Virovitici Jurica Hrenić već je prilično poznat virovitičkom puku. Iako je rodom i mjestom stanovanja Koprivničanac, u Virovitici radi već 6 godina kao profesor solfeggia, polifonije, instrumentalist, skladatelj te voditelj jazz sekcije i tamburaškog orkestra.
S Juricom bi trebalo napraviti bar nekoliko razgovora jer ima o čemu pričati. Kao skladatelj je poznat i prepoznat te je dobitnik brojnih nagrada za svoje skladbe, kao profesor je svestran i omiljen, a kao voditelj lokalne, sada već poznate jazz institucije, cijenjen je u svim krugovima ljubitelja glazbe. Ona zadnja priča bi vjerojatno bila na Juricin ostatak života, a to je njegova obitelj i studij, jer nakon završenog Umjetničkog fakulteta u Osijeku, Jurica pohodi diplomski studij kompozicije, također u Osijeku, gradu kojeg dobro poznaje i kojeg je zavolio, ali ipak ne kao Viroviticu, što nam je i sam potvrdio.
– Oduševljen sam Viroviticom i ljudima koji u njoj žive. Mnogi su me pitali kako to da ne radim u Koprivnici ili tamo na tom kraju. Ispočetka sam možda o tom i ja razmišljao, no kada sam upoznao kolektiv ovdašnje Glazbene škole na čelu sa ravnateljem Damirom Mihaljevićem, shvatio sam da sam našao ono što sam želio. Ovdje radi odličan tim profesora i sjajni učenici od koji većina uistinu voli glazbu. Mogu slobodno reći da sam si ovdje proširio glazbene horizonte jer Virovitica ima glazbeno znanje i tradiciju – rekao nam je Jurica kojeg smo zamolili da se ipak malo sjećanjem vrati u Koprivnicu ne bi li nam otkrio kako je uopće zavolio glazbu.
– Svoju prvu glazbenu izobrazbu dobio sam u Glazbenoj školi u Koprivnici svirajući tamburu, prvo solo, a onda i svirajući u orkestru KUD Podravka iz Koprivnice. Mislim da mi se upravo tada pobudio interes za ozbiljnije poimanje glazbe. Preskočit ću dio mog glazbenog odrastanja uz tamburu te nastaviti sa srednjoškolskim obrazovanjem kada sam točno mogao i definirati da će glazba biti moje životno opredjeljenje. Već tada sam želio širiti vidike, a ono što sam smatrao uz klasiku neizostavnim, to je svakako jazz glazba koja po mnogima dolazi odmah iza klasike. Bilo je to doba kada sam upisao Akademiju u Osijeku, ali i upoznao profesora Davora Bobića koji je na mene ostavio poseban utisak usmjerivši me na skladateljske staze. I tako je to krenulo. Učenje, skladanje, ali i rad u jazz ansamblu „Behave Community“ iz Koprivnice s kojima i dan danas sviram i naravno skladam. Uz Glazbenu školu, to je također neizostavan dio mog glazbenog života i života uopće jer glazba je u biti moj život – rekao je Jurica koji potječe iz glazbene obitelji, a i njegova supruga Marina, inače odgajateljica u Koprivnici, svira u poznatom sastavu „Cure iz centra“.
– Marina se bavi nešto komercijalnijom glazbom, ali glazba nema granica i važno je da svaki slušatelj dobije ono što želi. Zato je dobro da postoje različiti glazbeni stilovi. Ja ipak više preferiram klasiku i jazz, ali isto tako želim to prenijeti i na mlađe naraštaje. Upravo s tom namjerom, a u suradnji sa ravnateljem Damirom Mihaljevićem, ali i mojim učenicima, u našoj Glazbenoj školi pokrenuli smo nešto novo, a to je predmet jazz glazbe. U okviru tog jazz se uči teoretski i praktično, od poimanja tog glazbenog pravca od njegovih početaka, do danas. Dakako, učenicima je najljepši praktični dio, a da bi se jazz savladao, valja ga svirati u kombinaciji s drugim instrumentima, dakle u ansamblu. Iz tog razloga i nastao je naš mali jazz ansambl u kojemu sviraju učenici koji vole jazz, ali naša vrata jazza otvorena su za sve one koji žele zaviriti u taj divni svijet u kojem će vječno živjeti imena jednog Louis Armstronga, Charliea Parkera, Johna Coltranea, Boška Petrovića i mnogih drugih koji više nisu živi, ali stalno su tu s nama. Silna je to inspiracija, a jazz ne poznaje granice. U trenucima inspiracije sjednem za klavir da izgradim nešto od svojih nagomilanih ideja i prenesem u notno crtovlje. Uistinu sam sretan jer cijeli dan radim ono što najviše volim i u krugu ljudi koji mi najviše odgovaraju – rekao nam je Jurica koji unatoč tome što svaki dan mora voziti 60 km do posla i još toliko nazad, ne zanemaruje ni svoju obitelj, suprugu i sina, ali isto tako ni svoj jazz ansambl u Koprivnici.
– Nije lako i nekad mislim da bi dan trebao trajati 48 sati da obavim sve što sam namjerio, ali takav je život. Mlad sam, imam dovoljno energije, ali i silnu ljubav prema glazbi. Sve to daje mi elan i snagu da ustrajem i širim svoje glazbene vidike te prenosim svoje glazbeno znanje na mlađe. Naravno, neću zaboraviti ni skladanje, a ni moje potrebno glazbeno školovanje. Glazba je divna i vrijedna stvar i isplati se za nju žrtvovati – rekao nam je na kraju razgovora Jurica Hrenić, odličan glazbenik, skladatelj i pedagog, vrstan instrumentalista u čijim rukama sve prosvira, pa čak i stara pisaća mašina koju je posudio od djeda ne bi li na njoj odsvirao, odnosno otkucao poznatu skladbu Leroya Andersona „The Typewriter“ (Pisaća mašina), a što je na koncertu mogla vidjeti i virovitička publika.
(www.icv.hr, bs: foto: B. Sokele, arhiva)
