Prošli vikend Virovitica je postala poprište emotivnih susreta i sjećanja, jer su se okupili bivši učenici Gimnazije Petra Preradovića, generacije 1970. – 1974. kako bi proslavili svoju zlatnu obljetnicu mature. Sastanak je bio obilježen brojnim toplim trenucima i nostalgičnim gestama.

U srcu grada, u gradskom parku, simbolično su zasadili stablo javora, koje će trajno svjedočiti o njihovim školskim danima. Na spomen pločici urezana je ova generacija, kao vječni podsjetnik na njihov zajednički put.

Svoj susret maturanti su započeli dolaskom u školu, a posebno ih je dirnula posjeta profesorice Jadranke Škrilec, koja im je nekad predavala. Otvorivši vrata gimnazije, sva četiri razreda, ponovno su kročila školskim hodnicima. Profesorica Škrilec održala im je neplanirani sat povijesti, što je izazvalo osmijehe i sjećanja na školske dane.

Jedan od njihovih kolega Darko Grbeša, obratio im se sjetnim riječima, ističući kako su im, više od znanja, važne bile dogodovštine i nepodopštine iz mladosti. Fotografirali su se ispred zgrade škole, obnovili stare priče, prepoznali se među promijenjenim fizionomijama, ali i među nepromijenjenim dušama.

Nakon ručka, koji je protekao u znaku prisjećanja i smijeha, krenuli su prema vikendici njihovog kolege Franje Dvojaka, gdje su nastavili druženje. Uz degustaciju vina, uživali su u prirodi, glazbi i dragocjenom društvu.

Sastanak je bio prilika da se prisutni prisjete raznih događaja i ljudi koji su obilježili njihovo odrastanje, kao i onih koji su ih napustili. Od 104 učenika koji su zajedno zakoračili u svijet nakon mature, danas ih je 17-ero manje. Ovom prigodom posjetili su grobove svojih kolega i profesora te im odali počast. Prisjetili su se i svojih nekadašnjih profesora, od koji većina nažalost više nije među živima.

Ova generacija može se pohvaliti i značajnim uspjesima svojih članova. Željka Antunović i Željka Pecek obnašale su dužnost ministara, dok je Darko Grbeša postao sveučilišni profesor emeritus. Njihova postignuća dodatno su obogatila priče koje su dijelili tijekom proslave.

Prisjećajući se svojih mladenačkih dana, istaknuli su i promjene koje su obilježile školstvo i društvo. Autoritet profesora tada je bio neupitan, a pravila su bila stroga i jasna. Danas, ta čvrsta granica između učitelja i učenika izblijedila je, ali sjećanja na te dane ostaju neizbrisiva.

S promjenom vremena, promijenila se i škola. Obnovljena je, izgleda ljepše i modernije, no sjećanja na drveni namještaj i drva koja su ložili podvornici Jozo i Kata Kovačević ostaju trajna sjećanja na njihovo školsko doba.

Na kraju, ova okupljanja nisu samo proslava mature, već prilika za ponovno povezivanje s prošlošću, sa školskim danima i prijateljstvima koja su oblikovala njihove živote. I dok se svijet mijenjao oko njih, jedno je ostalo nepromijenjeno – sjećanje na njihovo vrijeme provedeno u Gimnaziji Petra Preradovića.

(www.icv.hr,žđl, Foto: Privatni arhiv)