Malobrojna publika koja je u nedjelju prijepodne odlučila svoje vrijeme provesti u Kazalištu Virovitica izašla je iz njega razdragana, nježnija i veselija. Uživali su u puno glazbe i plesa, svjetlucavosti, šljokica, svih boja, lepršavosti, šašavosti, ali i topline i važne poruke na kraju – da darovi nisu bitni, nego osjećaji koje dijelimo i primamo.

Za to su prije svega bili zaslužni izvrsni glumci Areta Ćurković i Gordan Marijanović iz Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka koji su briljantno utjelovili, izmaštali i na scenu postavili likove Mendolene i Matije u istoimenoj predstavi.

Riječ je o predstavi koja se jednim dijelom temelji na pričama iz slikovnice “Mrletove priče o niŠČemu” autora, glazbenika Damira Martinovića Mrleta, na emotivnim pričama o sreći, ljubavi, prijateljstvu, zajedništvu, koje su izvedbeno prilagodili talentirani glumci Areta i Gordan – Ljepljivi slječker i Priča o niŠČemu, a i autori su ostatka teksta, a glazbu za predstavu potpisuju Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević.

Odličan posao odradio je i mladi, ali već dokazani Mario Tomašević, koji je odjenuo glumce i osmislio scenu. Autorska ekipa željela je (i uspjela) poslati poruku o važnosti širenja ljubavi i sreće tamo gdje je sada mrak i gdje je duboko stanje oŠČaja zbog nedostatka ljubavi – makar “govorili o niŠČemu, niotkuda idući nikamo i nizašto”.

Kao jedni od upornih tragača za istinskom srećom Mendolena i Matija u najveselijem vremenu pred blagdan Božića poručili su djeci da treba izbrisati lažni sjaj vanjštine i u sebi pronaći radost trenutka: “Jer ipak ukrasi, lampice, blagdanski stol, pjesme i ukrašen bor ne mogu nadomjestiti radost srca i svjetlo duše; onu pravu bit Božića. Stoga popričaj s nekom bakicom na ulici; makar ni o čemu, čuvaj tuđu tajnu, oprosti, pjevaj, pleši, osmijeh nekome daj i Božić će ući u srce tvoje znaj”.

(www.icv.hr, rtk)