Prolazi peti mjesec otkako je novi Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica, vrijedan više od 83 milijuna kuna, otvorio svoja vrata. Gledajući na staru zgradu, njegove skučene prostorije, premalo svjetla, manjak sanitarnih čvorova i nedostatak sportske dvorane, osoblje i korisnici za novi COOR koriste istu frazu kada ga opisuju: neusporedivo bolji.
Jer, umjesto na 300 „kvadrata“, danas rade na čak tri tisuće četvornih metara, punih svjetla, u potpunosti prilagođenih djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, od učionica, sanitarnih čvorova, igrališta.
UČENICI IZ TRIJU ŽUPANIJA
U cijelom Centru vlada ozračje mira i kreativnosti, zahvaljujući prepoznatljivoj zelenoj boji i nizu detalja koji od ove odgojno-obrazovne ustanove čine prostor ugodan za boravak i rad.
– Zaista je teško nabrojati sve prednosti novog Centra, a jedna od najvećih svakako je ta da smo ostvarili san i postigli standard da sva naša djeca imaju nastavu samo u jednoj smjeni. Prije, kada se nastava odvijala u dvije smjene, djeca su u školi bila do 17.30, a sada imaju nastavu i nastavljaju produženi stručni postupak do 15.05. Na nastavu djeca ne putuju samo iz naše županije, nego imamo učenike i iz Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije – ističe ravnateljica Margarita Kovačević.
I dok je u „starom“ COOR-u radila osnovna škola i Produženi boravak, danas je novi prostor omogućio i nove programe koji su obuhvatili veći broj djece i mladih.
– Trenutno imamo 55 učenika u osnovnoj školi u 14 razrednih odjela. Od toga je devet odgojno-obrazovnih skupina te dva kombinirana razreda. Prvi i drugi razred imaju nastavu odvojeno, dok su 3. i 4. te 5. i 6. razred kombinirani. Svakako valja napomenuti da je u našim razredima najveći broj djece pet, a kad je riječ o djeci s poremećajima iz spektra autizma, onda ih je u jednom razredu najviše dvoje – objašnjava ravnateljica.
LAKŠE DO POSLA
Za razliku od starih prostora, u novom Centru od prošle jeseni provodi se i program „vrtića“, odnosno Posebni program za djecu s teškoćama u razvoju od jedne godine do polaska u školu, dugoočekivan od strane roditelja, ali i samih stručnjaka u Centru. Trenutno je 10-ero djece u skupinama, a broj će zacijelo biti i veći jer se roditelji tijekom cijele godine javljanju ne samo iz Virovitice, nego i drugih mjesta, kaže ravnateljica. Centar je s novom školskom godinom prvi put ponudio i program za učenike srednjih škola, koji pohađa devet učenika, za zanimanje pomoćni krojač i pomoćni kartonažer.
– Izabrali smo krojače i kartonažere jer u tim zanimanjima vidimo perspektivu naše djece za budućnost, a koju bi mi, kao Centar, mogli nastaviti kroz socijalno poduzetništvo. Naši sugrađani znaju da imamo našu školsku Zadrugu „Mali Mikeši“, koja radi keramiku i ukrase. Naši krojači stvaraju nove proizvode od tekstila, a kartonažeri će moći napraviti papirnatu ambalažu za sve naše proizvode. Tako stvaramo novu priliku da djecu više uključimo u taj vid socijalnog poduzetništva, ako već ne pronađu posao na burzi rada nakon školovanja – ističe Margarita Kovačević.
MODERNA OPREMA
Centar kroz Poludnevni boravak radi i sa starijom populacijom, odnosno 15 korisnika koji usluge Centra koriste nakon završenog školovanja. Kroz učenje o zdravim navikama, kućanskim poslovima i zdravlju, putem radno-okupacijske terapije i kineziterapije uče o stvarnom životu i tako se pripremaju za samostalan život. Za to imaju sve što im je potrebno – prave uređaje, pomagala, posuđe, kućanske aparate.
– Imamo roditelje koji vide da neće moći zauvijek moći brinuti o svojoj djeci. Za njih zapravo priželjkuju kvalitetniji oblik života. Vizija i misija Centra je zapravo osposobiti našu djecu za što samostalniji život, s obzirom na njihove sposobnosti i na tome se radi od samih početaka – ističe ravnateljica M. Kovačević.
Važnost Centra prepoznali su ne samo Grad Virovitica kao osnivač, nego i nadležna dva ministarstva: Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koji također sufinanciraju njegov rad. Uključile su se i općine, koje sudjeluju u sufinanciranju predškolskog programa za djecu sa svog područja.
Široki spektar usluga moguć je zahvaljujući i suvremenoj, 1,5 milijuna kuna vrijednoj opremi u Centru, koji danas među rijetkima u kontinentalnoj Hrvatskoj ima dvije suvremene senzorne sobe („klasičnu“ senzornu i Snoezelen senzornu sobu) te senzornog pedagoga. Centar ima i dva logopeda te sav školovani kadar koji prolazi daljnja usavršavanja i edukacije, sukladno novim socijalnim uslugama koje će pružati, ali i zbog sve veće potrebe za ovom vrstom stručnjaka.
– Imamo puno ideja i drago nam je što nam novi prostor i oprema omogućavaju da na njima radimo, na korist našoj djeci i korisnicima, a svima nama na radost. U bližoj budućnosti plan nam je i muzikoterapija, gdje planiramo opremiti sobu udaraljkama i drugim instrumentima, a putem prekograničnog projekta „Glazba nas pokreće, kultura nas spaja“. Ujedno, sretni smo što nam je nedavno došla i mlada kolegica koja će u Centru biti zadužena za hortikoterapiju, čime ćemo naš rad u vrtu s voćem, povrćem i cvijećem nastaviti i u novim prostorima – zadovoljno kaže M. Kovačević.
DESETERO DJECE U POSEBNOM JE PROGRAMU OD PRVE GODINE ŽIVOTA DO POLASKA U ŠKOLU
Koriste slike za komuniciranje s djecom koja se ne izražavaju riječima
Od prošle jeseni COOR Virovitica pokrenuo je program koji su dugo godina željeli i oni, ali i roditelji – svojevrsni „vrtić“. Riječ je o Posebnom programu za djecu s teškoćama u razvoju od jedne godine života do polaska u školu, u kojem je svoje mjesto našlo deset mališana s područja Virovitice, Lukača i Pitomače. U programu su djeca podijeljena u dvije skupine. Svaka ima svog rehabilitatora, medicinsku sestru i odgojiteljicu, a u okviru rada s djecom provodi se i logoterapija i to dva puta tjedno. Program ima dežurstvo od 6.30 ujutro do 16 sati poslijepodne, a u njemu dijete može biti najviše 10 sati dnevno. Ekonomska cijena programa po djetetu iznosi 4799,93 kune, od čega znatan dio cijene sufinancira Grad Virovitica, odnosno Općina iz koje dijete dolazi i nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Roditelji tako ovaj predškolski program plaćaju 200 kuna mjesečno po djetetu, odnosno 100, ako imaju dvoje djece u programu.
– Budući da sva naša djeca ima nekakvu poteškoću, ovdje se svakom djetetu pristupa individualno i nakon prilagodbe radimo procjenu za svako dijete. Na temelju tih procjena radimo individualne planove za dijete. Puno radimo na suradnji s roditeljima jer je jako važno da se i doma s djecom nastavlja raditi sve ono što radimo i u Centru. Kroz ovaj, grupni rad, naglasak je na socijalizaciji i komunikaciji s vršnjacima – ističe Jelena Puzović, edukacijska rehabilitatorica.
Kod svakog djeteta napredak je vidljiv na svoj način, ističe, a svaki od članova skupine raduje se kada primijeti i mali korak u komunikaciji, sporazumijevanju, navikama.
– Imamo djece koja nisu verbalna, koja dakle ne govore, pa s njima koristimo komunikaciju slikovnim bilješkama, kako bi se znala izraziti. Gledajući unatrag ovih nekoliko mjeseci, otkako je program počeo s radom, vidi se napredak. On je važan i već ako dijete sjedi u miru za vrijeme jela, koristi vilicu ili žlicu, ako jasnije komunicira svoje potrebe – zadovoljno kaže Jelena o sitnim promjenama koje jednako, kao i djecu i njih, raduju i same roditelje.
U OSNOVNOJ ŠKOLI SVAKA JE UČIONICA PRILAGOĐENA NASTAVI
Dubravka Periša: Imamo vrhunsku opremu koja je potpuno prilagođena učenicima i njihovim potrebama
Da u novim prostorima uživa kao i učenici, kaže nam Dubravka Periša, koja je u COOR-u više od trideset godina. Svoju staru učionicu zamijenila je novom, punom svjetla, koja gleda na igralište. Osim što je potpuno prilagođena za njenih pet učenika u kombiniranom 3.i 4. razredu, sada ima i pametnu ploču, printer, projektor, ali i tkalački stan za djecu, mnoštvo didaktičke opreme…
– Pravi je to preporod. Moram naglasiti da uz ovu, recimo, standardnu školsku opremu, imamo jako puno naše opreme – vrhunskih didaktičkih materijala, kao i potpuno opremljene prostore za specifične potrebe naših učenika – pohvaljuje D. Periša. Naglašava i važnost opreme za rehabilitacijske programe, također u potpunosti prilagođene učenicima sa senzoričkim i motoričkim teškoćama, ali i još jedan važan dio – prilagođene sanitarne čvorove, kojih sad ima dovoljno za sve. Djeca nabrajaju što im se sve sviđa, dok nam D. Periša govori važnost svakog predmeta – glazbeni instrumenti, komunikatori, vizualni kalendari, sve će im to pomoći razumjeti svijet oko sebe, smisao riječi, važnost komunikacije, raznolikost boja ili brojke. Josip kaže kako mu je lijepo na nastavi, a za matematiku ističe kako – opće nije teška.
– Učimo čitati i pisati, a ja jako volim i slagalice. U školi je lijepo i zbog prijatelja, a moj najdraži prijatelj je David. Pomažemo si – zaključuje, uz odobravanje kolega.
PROGRAM SREDNJE ŠKOLE ZA POMOĆNA ZANIMANJA POHAĐA DEVET UČENIKA
Pomoćni krojači i kartonažeri ovdje stječu svoja prva radna iskustva i navike
Prvi put ove školske godine COOR je upisalo i devet učenika za program srednje škole. Pet učenika školuje se za pomoćnog kartonažera, a četiri za pomoćnog krojača. Programi traju tri godine, a učenici čine jedan kombinirani razred.
Natalija Vidak, stručna učiteljica za tekstilnu grupu predmeta i praktičnu nastavu u COOR-u, kaže kako su se učenici lijepo uklopili, da su vrijedni te da kvalitetno rade i uče. Kod pomoćnih zanimanja radnik svoj posao ne obavlja sam, nego je naglasak na timskom radu, uz pomoć učitelja, kaže nam Natalija, jer obavlja samo dio, segment u proizvodnji. Ujedno, svaki učenik mora svladati tehnike rada na šivaćem stroju, upoznati se s materijalima, načinom rada, ali i zaštitom na radu.
– Od svih zadataka, najvažniji je onaj u kojem ih učimo osvijestiti granicu između kreativnosti i tehničkog dijela, gdje prestaje mašta i gdje počinje obveza poštovati parametre poput centimetara, kroja i slično. To će kasnije najviše utjecati na njihov budući rad, to konkretno znanje – kaže nam učiteljica Natalija. Za šivaćim strojem, dok pričamo s učiteljicom, sjedi i radi Cecilija Moslavac.
– Šivam ukrasnu vrećicu. Dosad sam ih puno napravila, kao i velikih ženskih torbi. Nije teško šivati na stroju. Razumijem se u materijale i boje i svašta volim raditi, a u svemu mi pomogne učiteljica – ispričala nam je Cecilija.
Mateo Rogić uči za pomoćnog kartonažera.
– Radimo s kutijama, nekad sastavljamo, rastavljamo, lijepimo – objasnio je Mateo koji kaže kako u budućnosti razmišlja i o zanimanju stolara jer voli raditi rukama i s drvetom. U COOR-u u programu srednje škole vide veliku i važnu priliku, a to je djeci osigurati mjesto na tržištu rada. Iako veće sredine imaju praksu zapošljavanja osoba s invaliditetom, po modelu tzv. zapošljavanja uz podršku, u Virovitici su takvi primjeri još uvijek rijetkost.
– Mislim da kao sredina još nismo sazreli za tu vrstu zapošljavanja, iako ima divnih primjera. Nekoliko naših učenika dosad se zaposlilo u Flori i tu vidimo priliku za neke buduće, nove, partnerske odnose. U našim programima djecu učimo za rad, oni neke poslove mogu obavljati samostalno ili djelomično, ali su vrijedni i žele raditi – ističe ravnateljica G. Kovačević. Dodaje da uz sadnju cvijeća i održavanje zelenih površina, njihovi učenici nakon završene škole mogu obavljati jednostavnije sezonske poslove u poljoprivredi, slagati police u trgovačkim centrima, ali i biti pomoćni radnici u restoranima.
U POLUDNEVNOM BORAVKU ODRASLI KORISNICI UČE SE NAVIKAMA ZA KVALITETNIJI ŽIVOT
Kuhaju jednostavna jela, uče o higijeni, čiste i bave se sportom
U Poludnevnom boravku odrasli korisnici, između 22 i 52 godine starosti, nastavljaju iskustvo i stvaraju nove, dobre navike koje će im pomoći u svakodnevnom životu. Voditeljica Ankica Pokupić kaže kako im nastoje maksimalno pomoći i pripremiti ih za samostalan život.
– To uključuje brigu o osobnoj higijeni, različite zadatke koje imaju – od pripremanja doručka i jednostavnih napitaka do serviranja za stolom i pranja posuđa i čaša nakon obroka, kaže naša sugovornica, dodajući da u cijeloj grupi vlada ozračje solidarnosti i međusobnog povjerenja.
Brižno ih nadzire, sluša, pomaže, posreduje kad im nešto nije jasno i usmjerava ih da što bolje izvrše svoj zadatak ili kreativnost koju su započeli. Svjesna je da će mnogima od njih to iskustvo pomoći i kod kuće, da budu što samostalniji. Svaki dan za svakog korisnika donosi nove zadatke, ali i radosti. Program obuhvaća zabavne, kreativne i sportske sadržaje, šetnje i izlete. Obavezno prate i sve praznike i događaje za koje se posebno pripremaju.
Iako ovih dana dovršavaju svoje maske – bit će snjegovići, a onda slijedi izrada čestitke za slavljenicu koja će uskoro proslaviti svoj rođendan. Korisnici također spretno izrađuju okvire za slike, ukrase, sami su izradili prave domino kocke i kutiju od drva te su ponosni na svako djelo svojih vrijednih ruku.
– Ovdje mi je baš lijepo. Kuhamo, spremamo, peremo posuđe, čistimo boravak – kaže nam Zorica, danas najstarija korisnica koja jako voli šetnje i druženje. S osmijehom na licu dočekuje svakog i čini da se osoba osjeća dobrodošlo. – Svašta izrađujemo, a idemo i u šetnju – kaže nam. Ivica Iveković zadužen je za kineziterapiju. Pomno je promatrao svakog korisnika, njegovo držanje, navike i afinitete te sukladno tome, osmislio im individualan program vježbi.
– Budući da je riječ o odraslim i starijim osobama, cilj nam je razviti i održati opće motoričke sposobnosti. Izazov je za svakoga od korisnika osmisliti program koji će mu odgovarati, da ujedno bude nešto što će voljeti napraviti, a pritom i učiniti nešto korisno za sebe i svoje zdravlje, držanje.
Tako imamo program, možemo reći, ciljanih vježbi za bolje držanje, kod problema s kukovima, vježbe koje pomažu korisnicima smanjiti i pobijediti strah od visine – ističe Ivica Iveković, koji kaže kako su u COOR-u danas i dva sobna bicikla na kojima korisnici redovno vježbaju. Za one kojima je višak kilograma već postao problem, osmislio je poseban, intenzivniji program. Prvi rezultati već se polako vide, kaže. (www.icv.hr, mlo, foto: M. Rođak)
[g-gallery gid=”580892″]
