Na današnji dan, 16. prosinca 1951., rođena je višestruko nagrađivana hrvatska pjesnikinja Božića Jelušić. Upravo je na svoj rođenđan ova rođena Pitomačanka gostovala u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica i predstavila svoju novu knjigu „Godišnja doba duše“ u nakladi zagrebačko-virovitičke Beletre.
Na početku ove književne večeri sve prisutne, među kojima je bila i predsjednica Gradskog vijeća Ivančica Fett-Škvarić, pozdravio je ravnatelj Robert Fritz, uputivši rođendansku čestitku ovoj zavičajnoj književnici svjetskoga glasa – uz još puno dobre književnosti, dobrih misli i kritičkih osvrta.
Dora JagarinecODLUKA JE PALA – 65. ROĐENDAN!
Upitana za godine, iako se damu to ne pita, Božica Jelušić mudro odgovara da danas slavi 65. rođendan.
– Danas sam to i javno objavila, na Facebooku, prema tome sada više ne mogu poreći. Odlučila sam od sada pa nadalje imati 65 godina. Dakle, slavim 65. rođendan! Međutim, imam onu nevolju pisaca koji su objavili velik broj knjiga pa će mnogi iz moje biografije ipak saznati moje prave godine – našalila se ova svestrana književnica i pjesnikinja.
Podsjetimo, Božica Jelušić do sada se bavila novinarstvom, kulturnom animacijom, pedagoškim radom i raznorodnim poslovima u području kulture. Ipak, odluka je pala na književnost kojom se bavi od svojih srednjoškolskih dana. Upravo ti dani vežu je uz Viroviticu, mjesto njene mladosti.
– Kada pomislim na Viroviticu, sjetim se mladosti – doba kada imate sve vrijeme ovoga svijeta, kada golemom snagom upijate, kada mnogo čitate, kada se družite i stvarate svoj budući svijet. Sjetim se virovitičkog parka, platane, vremena kada čekamo vlak na Maloj stanici. Dakle, na spomen Virovitice sjetim se svega što je u formativnom smislu presudno za mlado biće – odgovara Jelušić.
Dora JagarinecNE MIRUJE I NAKON 50 GODINA RADA
Danas, kada ima iza sebe 70-ak naslova poezije i proze, gotovo u svim literarnim žanrovima, oko 900 bibliografskih jedinica u novinama, časopisima i elektroničkim medijima, nekoliko zapaženih stihozbirki i knjigu eseja o kajkavskom stvaralaštvu, pjesme koje se nalaze u svim relevantnim antologijama hrvatske poezije u protekla tri desetljeća – Božica Jelušić ne miruje.
– Moram priznati da poslije 50 godina književnog rada ne vjerujem u inspiraciju. Ja zapravo radim – meni je literatura jedna vrsta posla, strasti, svojevrsnog odterećenja i načina samospoznaje. Ne čekam da me uhvate nekakve čudne struje i energije, nego jednostavno sjednem i radim. Svaki dan nešto zapišem – govori.
Tako je sada zapisala i predstavila knjigu koja sabire autoričine zapise s mreže, grupirane po godišnjim dobima i obogaćene autorskim crtežima. Na predstavljanju su, uz poznatu autoricu, sudjelovali i nakladnica Sandra Pocrnić Mlakar, književnica Natalija Bajer te autor pogovora djela Aleksandar Horvat.
Dora Jagarinec– Knjiga je zbir tekstova mozaičkog karaktera koji su možda najbliži određenju malih eseja ili filozofskih refleksija na stvarnost. Ona nije tipični dnevnik koji se pisao dan za danom, nego jedan moderan tip proze. To su naprosto zapisi lirskog karaktera, nekada refleksivnog, a svjedoče o nekom unutrašnjem vremenu konzerviranom u nama koje možda ne priznaje princip godišnjih doba, ali priznaje princip zrenja, odlaženja i opraštanja – književnica je objasnila naslov i sadržaj same knjige.
Uz predstavljanje nove knjige i proslavu rođendana, kako kaže, među prijateljima uz koje je vežu najljepše uspomene, treći povod susreta u virovitičkoj Knjižnici bio je kraj godine, vrijeme rezimiranja i sumiranja – a večerašnji susret, tvrdi Jelušić, ušao je u njenu „pozitivnu kvotu“.
(icv.hr, dj)
