Ministarstvo znanosti i obrazovanja proglasilo je 2021. godinu Godinom čitanja u Hrvatskoj. Tim povodom Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica objavila je intervju s još uvijek aktualnim najčitateljem Gradske knjižnice i čitaonice – Zvonkom Ternjejem. Dugogodišnji član knjižnice, svoj radni vijek proveo je u Gimnaziji Petra Preradovića Virovitica kao profesor biologije i kemije, dobitnik vrijednih nagrada, zaljubljenik u prirodu.
Nekadašnji je gradski vijećnik, povjerenik Gradskog društva Crvenog križa Virovitica, dugogodišnji predsjednik Ekološkog društva Virovitica, vijećnik u Matičnom uredu u Virovitici, član povjerenstva za zaštitu okoliša Virovitičko-podravske županije.
S prof. Ternjejem razgovarala je knjižničarka Nela Krznarić.
Prof. Ternjej, iza Vas su godine vrijednoga rada. Odlaskom u zasluženu mirovinu vjerujem da ste dobili više vremena za čitanje.
Da, naravno. Dok sam radio u školi proučavao sam uglavnom stručno-znanstvenu literaturu i nisam imao puno vremena za pročitati nešto za „svoju dušu“. Godinama sam kupovao knjige i sada imam svoju kućnu biblioteku s više od 1500 knjiga. Nepročitane knjige me čekaju…
Živim blizu Knjižnice i sa zadovoljstvom svratim, pratim novosti u Knjižnici, a posebno novitete na policama.
Pročitali ste 117 knjiga iz Knjižnice u prošloj godini i osvojili naslov najčitatelja. Čestitamo! Recite nam što volite čitati?
Moj dijapazon je vrlo širok. Volim publicistiku i beletristiku. Pročitao sam i neke knjige iz lektire koje nisam pročitao kao učenik, primjerice Na Drini ćuprija, Zlatarovo zlato, Ruke, Kiklop.
Koja knjiga Vas se posebno dojmila?
Placebo ste vi, autora Joea Dispenze. Knjigu mi je preporučila ljubazna osječka doktorica. S užitkom sam čitao od prve do zadnje stranice. Potrebno je imati osnovno znanje iz medicine i biologije za čitanje ove knjige. Priča je to o genima koji nisu aktivni u našem organizmu, ali se mogu aktivirati različitim načinima, metodama i vježbanjem.
Da li ste zadovoljni ponuđenom knjižničnom građom u našoj knjižnici?
Vrlo sam zadovoljan. Pronađem sve što me zanima. Nekad brzo odaberem knjigu, a ponekad istražujem i uživam u tome, ostanem dugo, da mi je čak i neugodno knjižničara koliko se zadržim.
Drago nam je kada je korisnik zadovoljan i znate, ne mjerimo vrijeme koliko se korisnik zadrži u knjižnici. Da Vam je ovdje ugodno, to nam profesore može biti kompliment. Na koji način odaberete koju ćete knjigu čitati, kad Vam se knjiga „zalijepi za prste“ ?
Obično pročitam kratak sažetak koji se nalazi na poleđini knjige, onda provjerim je li knjiga dobila neku nagradu. Mora me privući tema, dobar sadržaj, a da nije previše filozofsko razmatranje. Poslušam i preporuke prijatelja.
Ne prođe dan da ne pročitam barem nekoliko stranica. Imam doma omiljenu fotelju koja je posebno ugodna. Zadovoljstvo mi je uz jutarnju kavu čitati ili na večer. Rijetko gledam televizijski program, izbjegavam računalo. Prednost dajem klasičnoj knjizi, ne digitalnoj.
Jeste li se okušali u pisanju?
Napisao sam tridesetak pjesama o ljubavi, životu i prirodi koje nisu objavljene. Sada pišem autobiografiju Anatomija jednog djetinjstva u kojoj će biti obuhvaćeno razdoblje od mojih najranijih dana do polaska u Gimnaziju, o svakodnevnim putovanjima do škole biciklom po makadamu. Pišem o svemu čega se sjećam, o mom rodnom selu Gornjem Bazju, prvoj učiteljici, pišem kako se radilo i živjelo. A, živjeli smo jednostavno i skromno. Bilo je to vrijeme bezbrižnosti i ljudske topline. Sačuvao sam fotografije iz toga razdoblja. Knjigu svakako namjeravam objaviti.
Teško je nabrojiti sva priznanja, zahvalnice, koje ste dobili, projekte koje ste radili. Za svoj rad dobili ste vrijedne nagrade. Recite nam nešto o tome i koliko Vam one znače?
Prvi sam u našoj županiji dobio ministrovo Priznanje za rad u prosvjeti, 2000. godine. Dobio sam nagradu NajMentora kemije u Hrvatskoj 2005. godine u kategoriji srednjih škola. Tada su mi rekli u Gimnaziji da je na natječaj poslano 2,8 kg pisanog materijala koji je sadržavao sva moja priznanja, potvrde, zahvalnice, dokumente. Bio sam iznenađen da je u konkurenciji velikih gradova i škola nagrađen netko iz naše male Virovitice.
Nagradu NajUčitelja biologije u Hrvatskoj 2012. godine u kategoriji osnovnih i srednjih škola primio sam na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u prisutnosti rektora, dekana, brojnih znanstvenika i kolega. Po protokolu, trebao sam prije dodjele održati predavanje. Tada sam održao predavanje Priroda kao nadahnuće za učenička biološka istraživanja.
Zlatni grb Virovitičko- podravske županije za životno djelo dobio sam 2019. godine. Nagrade mi znače puno, jer one su priznanje za moj rad i trud.
Najviše sam se obradovao priznanjima svojih učenika, jer sam od njih godinama dobivao Oscara za najboljeg profesora u školi. Posebne su za mene nagrade moji bivši učenici – doktori znanosti kojih ima po cijelom svijetu: u Americi, Indiji, Parizu, Munchenu, Beču, Ljubljani, u Krškom, naravno i u Hrvatskoj. Predzadnja generacija učenika okupila se na 10-godišnjici mature i samo tada je među njima bilo 19 doktora znanosti.
Bilo bi nam drago da se prisjetite najznačajnijih uspjeha koje ste postigli sa svojim učenicima.
Vodio sam učenike na državna natjecanja iz biologije 19 puta, na GLOB-e – državna natjecanja 19 puta te EKO kviz-državna natjecanja 10 puta gdje smo osvajali prva mjesta. Dva učenika iz biologije predložena su za svjetsko natjecanje u Kijevu, ali nismo otišli zbog tadašnjih neprilika u Ukrajini. Naš rad koji smo poslali na državno povjerenstvo zvao se Utjecaj boje svjetlosti na fotosintezu i transpiraciju, a napravili smo ga u gimnazijskom biološkom laboratoriju. Rad je ocijenjen vrlo visokom ocjenom i time smo predloženi za svjetsko natjecanje.
Rođeni ste u Gornjem Bazju. Jednom prigodom ste rekli da ste cijele dane provodili vani: na dvorištu, poljima, u šumi. Bili ste okruženi mirnom seoskom idilom, dobro ste poznavali vrste drveća, ptica i znali ste kako se ponaša priroda pred nevrijeme. Je li takav život utjecao na Vašu zaljubljenost u prirodu?
Svakako. Vrlo rado se sjećam tog perioda moga života. Kasnije u školi, prof. Božena Terlecky mi je prenijela ljubav prema prirodi, ona mi je i kasnije u poslu bila uzor. Nastojao sam kroz svoj profesionalni rad prenijeti svu ljepotu, važnost i značenje neraskidive povezanosti čovjeka i prirode svojim učenicima. Priroda je neiscrpno nadahnuće za nova istraživanja. Sada sam najsretniji kada provodim vrijeme u prirodi, u vikendici u Sv. Đurađu sa svojim unucima Marinom i Enom.
(knjiznicavirovitica.hr)
