Članovi planinarskog društva sa sjedištem u Virovitici osmislili su i započeli godišnje okupljanje planinara još 2006. godine, na koje su pozivali sva planinarska društva Hrvatskog planinarskog saveza te ostale srodne udruge, a s ciljem promocije planinarstva Virovitičke Bilogore te poticanja na zdrav način življenja sigurnim kretanjem i boravkom u planinama.
Ove godine obilježeni su dostojno Virovitički susret planinara, 19. po redu. Okupilo se tako stotinjak planinara, što domaćina, a što gostiju, kod kućice “Brusevi” na Virovitičkoj Bilogori.
Tog 2. lipnja ovom manifestacijom sudionici su obilježili i 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj. Tako su se planinari iz Našica, Vinkovaca, Zagreba, Ludbrega, Križevaca, Daruvara, Bjelovara te gosti iz Banja Luke odazvali pozivu domaćina iz Virovitice gdje su dočekani tradicionalnim doručkom i raznim tekućinama za okrjepu prije polaska na planinarsku stazu.
Uslijedio je i pozdravni govor domaćina kao i kratke i jasne upute vodiča o stazi kojom će se kretati. Nakon zajedničke fotografije krenuli su put “Osmice”, odnosno dionicom planinarske staze “Brusevi” koja je u kombinaciji s poučnom stazom virovitičkih ribnjaka i dionicom biciklističke staze tvorila putanju planinara u obliku broja osam.
Na stazu je krenulo ukupno 64 planinara uz vođenje licenciranih vodiča Stanice planinarskih vodiča Slavonija i pratnju pripadnika HGSS Stanice Orahovica. Nekolicina planinara i domaćina volontera uz štandove lokalnih OPG-a ostali su kod kućice motreći pomno i na kuhare koji su brižno i strpljivo pripremali ukusan planinarski grah. Zabavni dio programa nije izostao pa je za sve sudionike bila ponuđena i pjesma te tradicionalne igre naših starih uz animaciju Društva za sport i rekreaciju.
Užitka planinarskog nije nedostajalo niti na stazi kojom su se izmjenjivale pjesme ptica i smijeha planinara. Penjalo se tako i spuštalo pitomim obroncima Bilogore laganim hodom desetak kilometara i četiri sata. Obnovila su se neka stara poznanstva i stekla nova te razmijenila iskustva među planinarima raznih planinarskih društava. Završio je tako i ovaj planinarski hod bez poteškoća Dugačkom i Lipovom kosom.
Gosti su prepoznali trud domaćina i nagradili ga širokim osmijesima i riječima hvale te pokojim tapšanjem po ramenu.
(HPD Papuk)
