Urasli nokat, upaljeno slijepo crijevo, ako vam je pukao zglob na nozi na treningu ili pak morate na ozbiljnu operaciju odstranjivanja želuca – sve su to situacije u kojima ćete doći kirurzima u ruke. U virovitičkoj Općoj bolnici s pacijentima radi njih 11, a godišnje izvedu više od 2200 velikih operacija te oko 600 manjih operativnih zahvata koji se rješavaju ambulantnim putem. Prije dva tjedna u Općoj bolnici Virovitica po prvi put je izvedena i rijetka operacija endoskopske fistulektomije, koja se u Hrvatskoj radi još samo u Rijeci. O rejtingu virovitičke Opće bolnice, radu kirurga i modernim trendovima u kirurgiji, a koje primjenjuju u Virovitici, razgovarali smo s dr. Tomislavom Ružićem, pročelnikom Službe kirurških djelatnosti, specijalistom opće kirurgije i subspecijalistom digestivne (abdominalne) kirurgije.

Za početak, recite nam više o tome što sve uključuje Služba kirurških djelatnosti u virovitičkoj Općoj bolnici?

Kao prvo, Služba kirurških djelatnosti sastoji se od tri velika odjela i kao takva je uz Službu internističkih djelatnosti najveća u našoj bolnici. Čine ju Odjel za abdominalnu kirurgiju, Odjel opće, plastično- rekonstruktivne i vaskularne kirurgije, s Odjelom urologije te Odjel traumatologije s ortopedijom. S obzirom na kategoriju bolnice, relativno smo veliki. Ono čemu težimo je postizanje kvalitete liječenja svih pacijenata na kirurškim odjelima, ali i razvijanje centra izvrsnosti za određene postupke.

U posljednjih nekoliko godina zamjetan je porast broja operacija, ali i novi zahvati koji dosad nisu bili mogući u virovitičkoj Općoj bolnici. Što sve danas pacijenti mogu operirati u Virovitici?

Što se tiče samog abdomena, pokušavamo ići naprijed i stvoriti Centar izvrsnosti onkološke kirurgije, znači malignih bolesti probavnoga sustava. Razvojem onkološke kirurgije značajno je dignut rejting same ustanove i modaliteti i nove tehnike liječenja koje smo uveli, a koje ne samo da ne zaostaju, nego su čak i naprednije od nekih klinika u Hrvatskoj. Nažalost, svega smo tri abdominalna kirurga koja se time bave i još jedan kolega koji je na specijalizaciji u Zagrebu.

Napravili smo veliki iskorak i u protetskoj i artroskopskoj kirurgiji, gdje se puno toga danas odrađuje i artroskopski, tako da slijedimo trend u koštano-zglobnoj problematici. Također, moram napomenuti i veliki i značajan razvoj vaskularne kirurgije, zasad smo na samo jednom subspecijalistu vaskularne kirurgije, no uz pomoć i edukaciju kolega iz drugih kuća koji nam zaista izađu ususret, i ovdje se obavljaju velike vaskularne operacije: od operacije aneurizme ambdominalne aorte do raznih premosnica između aorte i krvnih žila na nogama, koje su najčešće, operacije na karotidnim arterijama.

I u tom dijelu smo zaista napravili veliki pomak. U ovim pohvalnim rezultatima svakako treba vidjeti znak entuzijazma i kvalitete ljudi koji su puno uložili u svoje znanje, stručnost, ali i žrtvu jer bez prekovremenih sati i s puno odricanja ne bismo mogli odrađivati ovaj težak i odgovoran posao.

Spomenuli ste napredak u protetskoj kirurgiji. Što on znači za pacijente?

Od nekih početaka protetske kirurgije, koja je bila krajem 80. i početkom 90. godina, došli smo do toga da se danas kod nas rade potpune proteze kuka, koljena, ramenoga zgloba, čime se pak ne mogu pohvaliti ni veće kuće u Hrvatskoj. U posljednjih godinu dana napravili smo 80 totalnih proteza kuka, 50 proteza koljena i 12 proteza zgloba ramena. Tu moram pohvaliti Odjel traumatologije s ortopedijom, na kojem rade vrlo entuzijastični kolege, koji su relativno mladi, ali puni energije i želje za napretkom.

Trend u medicini je laparoskopija – vrsta operacije u kojoj se „kroz rupicu“, odnosno s najmanje invazivnim tehnikama ostvaruje maksimalan učinak. Koje operacije u Općoj bolnici Virovitica obavljate laparoskopski?

Da, već dugi niz godina okrenuti smo tim novim trendovima, pa su se prvo radile laparoskopske hernioplastike, laparoskopske operacije žučnjaka, varikokele, operacije crvuljka. U zadnje tri godine radimo laparoskopsku onkološku kirurgiju; resekcije kolona. To je veliki napredak i značajno podizanje letvice u odnosu na početak. Imali smo izvrsne učitelje, među kojima moramo izdvojiti dr. Stjepana Feketića, koji je s kolegama bio pionir laparoskopije u našoj bolnici.

Zato je bio logičan slijed da nastavimo uspjeh i postignemo i nešto više pa danas u trbuhu možemo napraviti doslovno sve, osim transplantacije: od resekcija na jetri, želucu, debelom ili tankom crijevu… Da smo ostali na razini klasičnih kolecistektomija i apendektomija, onda laparaskopija ne bi imala smisla. Zato nam je daljnji razvoj laparoskopije jedan od prioriteta, čemu se, vjerujem, raduju i pacijenti. Jer, naprimjer, nakon resekcije kolona pacijenti su vrlo brzo mobilni i već za pet do šest dana napuštaju ustanovu. U klasičnoj metodi oporavak je gotovo dvostruko duži. Pacijentima je to velika pogodnost, no govorimo i o značajnoj uštedi za zdravstveni sustav.

U Službi je danas 11 kirurga. Koliko imate operacija godišnje?

U posljednjih 10 godina naš broj se drastično smanjio, gotovo prepolovio: bilo nas je 20, a danas nas je 11. U isto vrijeme, opseg posla se povećao za barem 30 posto. No, mi nismo pali ni u broju operacija, pregleda, doslovno ni u čemu. Jednako funkcioniramo kao i kada nas je bilo 20, pokrivamo sva tri naša radilišta: ambulantu, odjel i operacijsku salu. Za zahtjevne operacije potrebno je dogovoriti termin, za manju kirurgiju pacijenti će čekati 2-3 tjedna, dok će svaki pacijent koji dođe u kiruršku ambulantu biti pregledan isti dan.

Hitni pacijenti odmah se rješavaju i svakog trena jedan je tim spreman za takve situacije. Godišnje imamo oko 2200 velikih operacija i oko 600 malih. U posljednjih godinu dana izveli smo 80 resekcija koloproktološke kirurgije, 20-ak radikalnih gastrektomija (odstranjivanje želuca), 7 resekcija glave gušterače, 150 laparoskopskih kolecistektomija (uklanjanje žučnog mjehura), 90 laparoskopskih apendektomija (uklanjanje crvuljka), 200 hernioplastika (operacija kile), uz veliki broj vaskularnih operacija. Broj operacija raste iz godine u godinu.

Ima li vas dovoljno, s obzirom na potrebe pacijenata?

Ne, nema nas dovoljno. Nedostatak je visokospecijaliziranog kadra, kadra koji je voljan učiti: mladih liječnika, stažista, specijalizanata. Iako je kirurgija prekrasno zvanje – nakon operacije odmah vidite učinak i znate da ste pacijenta izliječili i da vam je njegov osmijeh dok napušta Odjel i zahvala najveća nagrada, ipak je riječ o iznimno teškoj grani medicine na koju se danas mladi liječnici teško odlučuju jer nisu dovoljno motivirani.

Nisu samo godine školovanja, specijalizacije, stalna educiranost u pitanju – riječ je i o tome da morate biti dostupni 24 sata dnevno, da ponekad ne možete imati ni taj jedan slobodni dan koji ste čekali jer kolega treba pomoć i nećete ga ostaviti samog u sali. Nova oprema koju smo dobili, a koja nam omogućuje nove zahvate, bolje instrumente i ugodniji prostor za rad, sve je to samo još jedan poziv mladim kolegama željnima učenja i znanja da odaberu kirurgiju i dođu raditi u naš tim. Posla ima kao i prilike za učenje.

Osim pacijenata s naše županije, tko sve gravitira virovitičkoj Općoj bolnici i Vašoj, kirurškoj službi?

Naši su pacijenti i iz Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke županije, a u posljednje vrijeme i iz dijela Slavonije i Baranje, gdje su prošli bolnice u Našicama i Osijeku, a odabrali našu za liječenje. Ujedno, pacijenti nam dolaze i nakon zahvata u većim bolnicama i centrima, koji su rezultirali komplikacijama i koje nastojimo popraviti, a ponekad situacija ne završi sretno. Zato pozivam pacijente da ne odlaze u druge bolnice na zahvate koje mogu obaviti i u Virovitici, osim ako je riječ o onim operacijama koje ne možemo provesti jer za njih nemamo ni kadar ni opremu. I naši liječnici zaista daju sve od sebe i primaju samo pohvale kolega iz struke. (www.icv.hr, mlo)