Kada dođete u prigradsko virovitičko naselje Podgorje i izaberete ulicu Svetog Jurja broj 25, zasigurno će vam na um pasti poznata stara pjesma „Old McDonald Had a Farm”. Naime, na toj adresi živi 70-godišnji starosjedilac Podgorja Antun Hlišić koji voli životinje, a s ljubavlju prema njima, zarazio je i svoju suprugu Biserku, djecu Tomislava i Helgu, a posebice unučad Luciju (5) i Tonija (3). Ponekad se sa životinjskim društvom poigraju i unuke Ena i Barbara koje su srednjoškolke i nemaju baš puno vremena za takvu vrstu odmora.
– Tradicija držanja životinja u mojoj obitelji traje već 72 godine – rekao nam je Antun, spomenuvši pritom svog pokojnog oca Franju koji je baš na ovom mjestu u Podgorju držao 4 do 5 krava.
– Otac je ovdje doselio iz Međimurja i nastavio na čemu je i započeo – poljoprivredi. Svjestan sam da je za današnje uvjete nemoguće živjeti od malo zemlje i manjeg broja životinja, no nekada se moglo. Razlog zbog čega držim životinje je u svakom slučaju skromni dodatak na skromnu mirovinu, ali i ljubav prema životinjama i čuvanje tradicije starog načina života – rekao nam je Antun te nas proveo svojim malim imanjem po kojemu veselo trči perad, obavezne mačke, ali i mini koza Mariška koja je nerazdvojna od ženke ponija Maze.
– Njih dvije kao da su sestre, skoro da se i ne odvajaju, naravno kada je Maza puštena u dvorište ili na livadu jer ima svoju malu staju. I ponija i mini kozu držim prvenstveno zbog svojih unuka, ali i mnogobrojnih malih posjetitelja koji redovno dolaze na moju malu farmu i igraju se s njima. Često navrate i odrasli, jer teško je odoljeti pitomosti ovih životinja, njihovoj razigranosti i druželjubivosti – otkrio nam je Antun koji nas je potom poveo i u staju gdje se nalaze dvije krave i jedno tele.
– Da vam predstavim Šaru i Cifru koje su „glavne” na farmi. Inače tradiciju držanja dvije krave držim već oko 20 godina, a njihovim mlijekom hranim već treću generaciju susjeda u Podgorju. Prodam oko 40 litara mlijeka tjedno, a ostatak je namijenjen našoj obitelji i za ishranu teladi koje prodajemo kad stasaju. Tako to kod nas funkcionira već dva desetljeća. Nekada mi je to pomoglo da si malo „podebljam” plaću, a sada mirovinu u kojoj sam 10 godina – rekao nam je ovaj simpatični 70-godišnjak koji nije zaboravio spomenuti ni jaku terapijsku vrijednost držanja životinja.
– Odmah na početku da velim da ja nisam farmer i to mi nije profesija, nego čovjek koji je navikao živjeti u seoskom dvorištu okružen životinjama. Imam i nešto zemlje, oko 4 jutra kukuruza, 2,5 jutra pšenice i oko pola jutra ječma, uglavnom za ishranu životinja. Osim toga tradicionalno imam i nešto vinograda u susjednom Golom Brdu. To je moja priča stara punih 70 godina, jer tako sam živio u svim dosadašnjim fazama, kao dijete, kao momak, u srednjoj dobi i sada kao umirovljenik. Vjerujem da ne bih znao, a ni volio drugačije živjeti. To me smiruje, čini sretnim, a i zadovoljstvo mi je vidjeti kako moja obitelj i prijatelji uživaju na mom malom imanju – priznao nam je Antun koji ima još jednu strast, a to je vožnja motorom. Odmah nas je odveo i do svog, u ovom slučaju limenog ljubimca.
– Radi se o Yamahi chopper koja nema neku veliku snagu i nije prebrza, ali ima dovoljnu komociju i lagano se vozi, pogotovo kada uđeš u stariju dob. Vozim ga isključivo po lijepom vremenu, naravno kada za to pronađem vremena. Vozim polako i uživam u prirodi, a često i zastanem jer volim razgledati kako uspijevaju usjevi, kako rode voćke i sl. Na žalost tu lijepu sliku nagrdile su vremenske nepogode tako da je puno toga na njivama stradalo, kako kod drugih tako i kod mene, no, na vremenske prilike na žalost ne možemo utjecati, nego sačuvati onog optimizma što nam je ostalo, ali naravno i uživati u onome što volimo – rekao nam je ovaj uistinu optimističan i sretan 70-godišnjak Antun Hlišić iz Podgorja.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
