Oslobođenjem vojarne u Virovitici 17. rujna 1991. godine odlučeno je da se od topničkog oružja koje je zatečeno u vojarni formira topnička postrojba te da se izvrši popuna ljudstvom s područja koji je pokrivao tadašnji Ured za obranu Virovitica.
Dana 18. rujna 1991. godine organizirano se započelo s izvlačenjem tehnike iz vojarne u selo Podgorje kod Virovitice gdje je 19. rujna 1991. ustrojen 19. MPOTD – mehanizirani protuoklopni divizijun, među prvim u Hrvatskoj pod vodstvom zapovjednika Miodraga Hokmana.
Već u noći od 20. na 21. rujna 1991. godine s dva topnička oružja T-12 divizijun izvodi prvu borbenu akciju otvorivši paljbu na neprijateljsko uporište Velika Klisa kako bi se ušutkali neprijateljski minobacači. 26. rujna 1991. godine po zapovijedi OZ Bjelovar haubička bitnica na čelu sa zapovjednikom divizijuna odlazi na novljansko ratište gdje uspješno daje potporu tamošnjim postrojbama HV. Pripadnici divizijuna zajedno s Tigrovima i ostalim hrvatskim braniteljima uspješno zaustavljaju napredovanje banjalučkog korpusa kod motela Jug na autoputu. Na tom dijelu ratišta bitnica ostaje do polovice listopada 1991. godine kad se po zapovijedi Đure Dečaka vraća u područje Bilogore i Papuka te podržava postrojbe u akciji čišćenja i oslobađanja prostora zapadne Slavonije.
Divizijun je kao potpora 127 brigade HV sudjeluje u oslobađanju četničkih uporišta Kornaš, Velika Klisa, Miokovićevo i Voćin, te 20. prosinca 1991. divizijun odlazi na daruvarsko-pakračko bojište. 19. MPOTD tada već broji: bitnicu topova 76 mm ZlS-eva, bitnicu haubica 122 mm D 30, dva samohona topa M 36, dva bojna vozila POLO M-83, zapovjedni te kompletan logistički vod.
Uskoro divizijun iz potpore prelazi u protuoklopni odred Lipik – Pakrac, a pod zapovjedništvom Operativne skupine Pakrac. Zadaća protuoklopnog odreda bila je onemogućavanje prodora neprijateljskih tenkova i drugih oklopnih borbenih sredstava. U to vrijeme divizijun je ojačan sa tehnikom te sada raspolaže s pet samohodnih topova M-36, bitnicom sa šest bojnih vozila POLO M-83 te dvije topničke bitnice (topovi T-12 i ZIS). S položaja protuoklopnog odreda neprijatelju su naneseni znatni gubitci, u isto vrijeme divizijun je izgubio jednu samohotku M-36 a dvojica vojnika bila su ranjena. Tijekom svibnja 1992. godine, dok neprekidno traju borbe na crti Lipik – Pakrac, od iskusnih topnika 19. MPOTD ustrojena je školska bitnica, te u vojarnu u Virovitici dolaze na specijalističku obuku prvi hrvatski topnici – ročnici. Prvi naraštaj topnika iz svih krajeva Hrvatske savladavali su topničku izobrazbu.
Tijekom lipnja 1992. dio divizijuna odlazi na bojište u Posavinu, a posade samohodnih topova 14. srpnja 1992. godine odlaze na zadaću na dubrovačko ratište, gdje pružaju vatrenu potporu 1. Gardijskoj brigadi HV. Poslije izvršene djelomične demobilizacije u postrojbi ostaje oko 90 ljudi koji se do kraja godine bave obukom mladih vojnika kada se 19.MPOTD odlukom Ministra obrane ukida a ljudstvo i tehnika prelazi u sastav 123. brigade HV kao njen protuoklopni divizijun. Od formiranja pa do ukidanja 1993. godine diviziun je prošao ratišta Virovitice, Novske, Daruvara, Pakraca, Lipika, Dubrovnika, Slavonskog Broda.
Kroz divizijun je tijekom Domovinskog rata prošlo 311 pripadnika. U svim tim operacijama postrojba je imala jednog poginulog, a tri pripadnika su ranjena. Svi su ponosni na svoj ratni put, ponosni što su bili dio sjajne hrvatske povijesti.
-Svim pripadnicima divizijuna čestitke na obljetnici, poginulom pripadniku divizijuna, kao i preminulim pripadnicima vječna slava i hvala – stoji u izvještaju Hrvatskog časničkog zbora Virovitica.
Više o 19. MPOTD pogledajte u prezentaciji divizijuna (OVDJE).
(hcz-virovitica.hr)
