Stari običaji življenja u našoj Virovitici, ili kako bi je stari Virovitičani nazvali “Virovtici”, izložbenom građom u Gradskom muzeju Virovitica bivaju svjedokom ondašnjeg vremena i prirode tadašnjih kulturnih, društvenih i povijesnih događaja u našem gradu.

Gradski muzej od svog osnutka 1953. godine prikuplja sve najznačajnije tragove života starih Mikešica i Mikeša. Nakit je zasigurno jedan od vjernih dokaza “kako je to nekada bilo”. Kako bismo bolje pojmili život ondašnjeg vremena, razgovarali smo s kustosicom Kulturno-povijesnog odjela u Gradskom muzeju Virovitica, Nikolinom Hečimović, o načinu dekorativnog ukrašavanja starih Virovitičanki i Virovitičana u 20. stoljeću. Žensko je ukrašavanje, kako kaže, u Kulturno-povijesnom odjelu dokumentirano ponajviše fotografskom građom.

Modni stil 20. stoljeća obilježen je različitim “ženskim transformacijama”; od vitkih dama uskih kukova, bez nagovještaja istaknutih oblina, pa sve do siluete pješčanoga sata. Kako biste opisali dominantan izgled i stil jedne Virovitičanke prošlog stoljeća?

– Na fotografijama starih Virovitičanki s početka 20.stoljeća uočljivo je da su zaista njegovale vitku liniju, a haljine su pratile oblik tijela. Na haljinama se eventualno nalazio poneki ukras od čipke. Kod dama u 30-im godinama 20.stoljeća pronalazimo spoj svega; kombinaciju ravnih linija i volumena, vidljivu na primjerima vjenčanica iz prošlog stoljeća. Sve navedeno može se uočiti na portretu mladenke Mire Horak koja se 30-ih godina udala.

– 50-ih godina figura se počela prilagođavati zakonitostima iz Pariza, odnosno novom modnom izričaju Christiana Diora koji je u svom dizajnu naglasak stavio na ženstvenost i naglašavanje ženskog struka. Dokaz tomu pronalazimo na našoj izložbi LXX, gdje su na nekoliko fotografija prikazane žene koje zaista njeguju taj stil. Doduše, ne toliko izrazito kao što je to bio slučaj u svijetu visoke mode, no ipak su pratile “modne zakonitosti” vremena u kojemu su živjele.

Znači možemo ustanoviti da su dame s ovih prostora pratile svjetske trendove?

– Jesu, da. Postojao je interes za modu zapada jer je Virovitica bila spojena s Bečom. Virovitička žena inspirirala se modom bečke dame, što je vidljivo i u časopisu Wiener Mode. Taj je časopis već u 19. stoljeću postao okosnica stvaranja modnih trendova; žene u Virovitici prepisivale su modne trendove, uzimale inspiracije i slijedile upute časopisa u kojemu su svi krojevi bili precizno naznačeni.

Što je sve sačinjavalo modni pribor tadašnjih žena?

– To su prvenstveno bili šeširi, torbice, eventualno lepeze. Dame su se vrlo decentno odijevale i ukrašavale. Moda u Virovitici nije bila manje zanimljiva od one u Beču. Na šeširima je uobičajen element bio cvijet. Floralni motivi bili su nezaobilazni. Osim šešira, cvijeće se pojavljivalo i u frizurama, kao nekakav dodatak na haljinama i na torbicama kao izvezeni cvjetni motiv.

U Virovitici se krajem 20-ih godina prošlog stoljeća razvila proizvodnja umjetnoga cvijeća u tvrtki Flora, koje se u prvom redu proizvodilo za potrebe izrade vjenčića mladenke i vijenaca za pogrebe. U našim je krajevima vrlo tražen cvijet bio mirta. Cvijet mirte često se pojavljivao u kosi mladenke kao simbol ljubavi.

Možete li procijeniti kako su se kretale cijene građanskog modnog pribora i nakita? Je li se tada smatralo luksuzom biti modno osviješten u Virovitici?

– U prvoj polovici 20. stoljeća, definitivno da. Nije si svaka dama mogla priuštiti spomenuti modni izričaj. Primjerice, biseri su bili i ostali omiljeni među predstavnicima najvišeg sloja. Dva reda bisernih perli simbolizirala su bogatstvo i najčešće su ih nosile supruge virovitičkih trgovaca, dok su uske ogrlice bisera u jednom nizu bile rezervirane za radničku stalež, poput dama iz obitelji obrtnika stolara. Virovitičanke su često odlazile u Zagreb, a one koje su si mogle nešto više priuštiti posegnule su sve do Beča. Poznat je i angažman domaćih majstora, krojača i urara.

Lanac s privjeskom koji se nosio uz odjeću često je imao sličice članova obitelji i nosio se zbog, naravno, sentimentalne vrijednosti. Nosili su ga muškarci i žene. Primjer takvog lančanog ukrasa s privjeskom nalazimo i na gore istaknutom portretu dviju virovitičkih dama.

U poslijeratnim godinama obvezni ritual za svaku ženu bio je u posjet frizerskom salonu i uporaba dekorativne kozmetike. Svjedoči li arhivska građa virovitičkog muzeja toj navici žena s našeg područja?

– Naravno! Imamo fotografije koje prikazuju prethodno spomenutu gospođu Miru Horak s vidno naglašenim usnama, obrvama te skladno našminkanim licem. Osim dekorativne kozmetike, naše su dame vrlo često u svojim torbicama nosile i priručnu šminku. Važno je naglasiti da puderi u početku nisu služili samo za tu dekorativnu svrhu, već su i zatvarali pore kako bi se izbjegli upalni procesi. Primjer tog “zdravog pudera” imamo na izložbi LXX, a riječ je o proizvodu na bazi sumpora koji je imao određenu “medicinsku svrhu”.

Imate li primjere modno osviještenih muškaraca iz tih prošlih vremena?

– Muškarci su svoju modnu osviještenost o estetskim zakonitostima više prikazivali na licu, točnije bradom i brkovima. Bilo je gospode koja je vjerno njegovala svoje duge, guste brade, poput članova obitelji Gavrančić. Što se tiče samog odijevanja, muškarci su također pratili trendove koji su uglavnom dolazili s zapada. Tu prije svega spadaju dobri sakoi i kvalitetni kaputi.

Kako građani reagiraju na muzejsku građu koja ih podsjeća na ta prošla vremena? Donose li predmete koji su postali dijelom stalnog postava Gradskog muzeja?

– Koliko pratim reakcije naših Mikešica i Mikeša, prva reakcija je uvijek nekakva sjeta, nostalgija te oduševljenje. Zanimljiv je slučaj donacije koja je stigla, reklo bi se, 5 do 12, a vezana je uz sliku koja se sada nalazi u spavaćoj sobi u postavu “Drveno doba”. Ona je poklon profesorice Izabele Babić koja je prilikom raščišćavanja prostora pronašla vrijedan i atraktivan predmet svoje bake te ga odlučila darovati našem muzeju. Slika je trenutno dio stalnog postava naše izložbe.

Kada je riječ o darivanju i preprodaji osobnih predmeta, govori nam kustosica, ljudi nisu pretjerano skloni tako nečemu. Svi stanovnici Virovitice i okolice pozvani su, ukoliko imaju neku vrijednu građu vezanu uz modu, obrte ili kakav drugi segment povijesti, da istu daruju ili prodaju Gradskom muzeju Virovitica.

(www.icv.hr, dj, Foto: D. Jagarinec)