U povodu manifestacije Mjesec hrvatske knjige, Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica jučer (utorak) je ugostila poznatog urednika i pisca Romana Simića. Tijekom književne večeri, koju je moderirala njegova urednica Ivana Žderić, autor (koji iza sebe ima nekoliko zbirki priča te slikovnica) okupljenima je otkrio nešto više o svom prvom romanu „Iva, do Mjeseca i natrag“, namijenjenom tinejdžerima.
Objavljen prošle godine, ovaj moderan obiteljski roman je priča o 14-godišnjakinji Ivi, koja s braćom Marulom i Tinom te njihovim ocem kreće na neizvjesnu pustolovinu do Like isprepletenu tajnama, humorom i čarima odrastanja.
Mnoštvu okupljenih, odnosno učenicima sedmog razreda, Roman Simić, otac dvoje djece, otkrio je kako i zašto je nastala priča o Ivi.
– Dobra „fora“ kod toga kad ste u isto vrijeme tata i pisac je što preko pisanja možete istraživati „tko“ su vaša djeca. Moram priznati da često mislim da uopće ne znam „tko“ su moja djeca. Nešto znam o njima, ali ne znam baš sve. Pisanje je način, bar meni, da pokušam shvatiti što se događa, kako meni, tako i ljudima koje volim. Kad su bili mali, Ivana me pitala mogu li napisati slikovnicu za djecu, o zastrašujućoj vještici babi Jagi. Osim što me zanimalo hoću li ja to moći, zanimalo me i hoće li se to svidjeti mojim klincima. Slikovnice su nastajale, djeca su rasla i došli smo do puberteta. Odjednom su moja djeca postala malo „drugačija“, zanimale su ih neke druge priče te sam išao vidjeti kako to funkcionira, kakve priče ih zanimaju – podijelio je s mladom publikom autor romana te otkrio da je svako poglavlje prvo pročitala njegova kći Klara, nakon čijeg „odobravanja“ bi krenuo na pisanje idućeg.
S obzirom da je ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige posvećen upravo mladima, autor je okupljenima istaknuo zašto su knjiga, čitanje i priče važni.
– Uvjeren sam da za svakog od nas ovdje, na policama ove knjižnice, postoji bar jedna savršena knjiga, samo ju možda još niste našli. Nisu sve priče ispričane na isti način i neće vas svaka osvojiti. Ono što je meni važno, kada pričamo o čitanju, je da iza svega oko vas stoji priča. Iza svake video igre i serije stoji priča. Meni je skroz u redu da moji klinci gledaju serije i igraju video igre jer na taj način postaju svjesniji priča koje se pričaju i načina na koje se pričaju. Ja u načinu pričanja priča koji je književnost uživam više nego u ostalima, ali potpuno poštujem da vi možete naći zadovoljstvo u nekom drugom obliku priča. Međutim, što nam knjige pokazuju? Osim što vas uče o životu, daju vam i užitak čitanja, koji vam ja kao pisac trebam dati. Ako se, na primjer, puno ne smijem dok pišem, ni vi to nećete osjetiti. Vjerujem da trebate, u svemu što radite, dati sto posto od sebe. Trebate biti otvoreni i iskreni, vjerovati da to što imate za reći će naći jedno žedno uho koje će to moći čuti i razumjeti. Duboko vjerujem u to – zaključio je R. Simić.
(www.icv.hr, eat, foto: E. Aragović Turkalj)
