Nagrađivani koprivnički pisac Marko Gregur, autor sedam knjiga, pjesnik, pisac kratkih priča i romana, predstavio je u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici 20. ožujka svoj književni opus i s publikom podijelio o čemu i zašto voli pisati, što misli o nagradama i mišljenjima čitatelja te druge zanimljivosti. 

Knjižnica je Gregura ugostila u sklopu programa stvaranja publike ‘Virovitičita: rasti s knjigom – gradi zajednicu’, koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a književni susret u opuštenoj atmosferi vješto je moderirao ravnatelj Robert Fritz, koji je autora proveo kroz priču o stvaralaštvu, zavičajnosti, razlici između fakcije i fikcije u djelima, znamenitim osobama na kojima gradi svoje likove, motivima za stvaranje, kajkavskom govoru…   

-Volim pisati o Koprivnici, o mom gradu, jer kao mali grad nema puno pisaca koji bi ga upisali na neku kartu. Zapravo sam počeo pisati kako bih sačuvao ljude i sačuvao mjesta. Još kao dijete bio sam jedan od onih, znate, u obitelji, koji sve čuva, od fotografija, pisama, dokumenata, pa sam uzeo za zadatak tako sačuvati moju Koprivnicu koja je u svim mojim prozama, čak i u jednom romanu koji je izmiješten na otok, ali i u njemu pišem o mom gradu – rekao je autor. 

Marija Lovrenc

Rad na romanu zahtjevan je posao za koji mu u prosjeku treba oko dvije godine, dodao je, uz uporno istraživanje dokumentacije, podataka i građe na temelju koje će odabrati što će ostati kao činjenica u određenom djelu, a na čemu će raditi novu, imaginarnu priču i likove. 

Uz razgovor o Vošickom, nagrađenoj romansiranoj biografiji češkog doseljenika Vinka Vošickog, koja je ujedno i priča o dvama svjetskim ratovima i nebrojenim političkim prevratima, Gregur je govorio i o svojoj velikoj uspješnici Mogla bi se zvati Leda, romanu koji je u hrvatskoj književnosti progovorio o pokušajima mladog para da dobije dijete, prvo umjetnom oplodnjom, pa posvajanjem, a na kraju, makar i udomiteljstvom te svim preprekama koje su naišli u sustavu i od pojedinaca od kojih su očekivali pomoć. 

Bilo je riječi i o lektirama te pjesništvu kao počecima književnog stvaranja, a Gregur je publici povjerio kako istovremeno, dok završava jedan roman, već započinje drugi, koristeći svaki slobodni tren (osobito u vremenima inspiracije), za pisanje.

Marija Lovrenc

Predstavio je i posljednji roman Ekspozicija tame, koji je objavljen prošle godine, a čije je dijelove čitala knjižničarka Nela Krznarić. Smješten u imaginarno podravsko selo Viro, u prostoru između Koprivnice, Đurđevca i Bjelovara,  roman donosi priču pripovjedača, neimenovanog dječaka, kasnije muškarca, kojemu su seljani dali nadimak Mračnjak (oslijepio je, op.a.) i koji kroz sudbinu cincarske obitelji Aviro prikazuje panoramu jednoga vremena i prostora, u razdoblju od početka 20. stoljeća pa sve do kraja Drugog svjetskog rata. 

Koprivnički pisac za svoj je književni rad dobio više nagrada, među kojima Nagradu Vladimir Nazor i nagradu Fric (za roman Vošicki) kao i nagrade Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske, romani su mu snimljeni kao zvučne knjige, dramatizirani za Hrvatski radio i prevedeni (ili se prevode) na njemački, talijanski, makedonski i slovenski. Dobitnik je Medalje Grada Koprivnice za osobit doprinos književnosti.

Predsjednik je Organizacijskog odbora festivala književnosti Galovićeva jesen te pokretač i predsjednik organizacijskog odbora festivala Alpe Jadran festival mladih pisaca (2016.-2018.) koji je okupljao autore iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Predsjednik je Organizacijskog odbora festivala „Krleža i Duga Rijeka“. Glavni je urednik časopisa Artikulacije. Urednik je 20-ak knjiga domaćih i stranih autora. 

Rekao je kako sam čita i piše gdje god stigne, da i njihova djeca danas puno čitaju,  a unatoč tome što iza sebe ima brojne nagrade, kaže kako ne piše zbog nagrada, već zbog sebe te da mu je uvijek draga povratna informacija od njegovih čitatelja. Uz sve navedeno, doktorand je studija medija i komunikacije koji privodi kraju. 

(icv.hr, mlo)