Ordinaciju je otvorila 25. veljače 2020. godine. Bio je to datum kada se pojavio prvi slučaj COVID-a 19 u Hrvatskoj. Kaže kako dobro pamti taj datum te kako je imala probleme s ugovaranjem sa HZZO-om, što zbog potresa, što zbog pandemije:
– Posudila sam novce, podigla sam cijelu ušteđevinu, bilo je koma, ali borila sam se.
Međutim, sada je zadovoljna i kaže kako je najgore prošlo.
– Od 1. srpnja 2020. imam ugovor. Zadovoljna sam. Imam predivnu ordinaciju i sestru i puno posla – rekla je za RTL Marina.
Marina Kirhmajer Taboršak stomatologinja je koja živi i radi u Virovitici. Ima 43 godine, dolazi iz Zagreba i nije uvijek htjela biti stomatologinja. Htjela je biti veterinarka, ali život ju je odveo na put kojeg nije mogla ni zamisliti.
– Zapravo uvijek sam htjela biti veterinar, međutim u 3. razredu gimnazije otkrila sam da sam alergična na dlaku, perje i sijeno. Tada sam mislila da mi se srušio svijet. U to vrijeme sam se bavila jahanjem i upoznala jednu doktoricu stomatologije čije riječi nikada nisam zaboravila. Rekla mi je da je i ona htjela biti oduvijek veterinar i onda je shvatila da previše voli životinje, a na faksu moraš proći i kafilerije i klaonice… Rekla je da je počela razmišljati o stomatologiji relativno kasno, kao i ja – priča Marina.
Kaže kako je njen otac htio da upiše medicinu, međutim njoj se to činilo kao prezahtjevno zanimanje pogotovo za nekoga tko ima obitelj. I nakon dugo razmišljanja odlučila je pokušati upisati stomatologiju u Zagrebu.
– Prve godine čak nisam ni upisala iako sam bila odlikaš. Godinu dana sam bila na profesorskom smjeru fizike i kemije da zadržim studentska prava. Jednom mi je mama rekla: ‘A zašto ne bi bila profesorica?’. Nema šanse. Ja to ne bih mogla raditi. I tako sam se spremala godinu dana za prijamni i usput položila matematiku 1 onako iz gušta. Uspjela sam upisati stomatologiju i svidjelo mi se sve – kaže Marina i dodaje kako su joj medicinski predmeti, klinika i rad na pacijentima bili zabavni i zanimljivi.
Foto: M. Kirhmajer TaboršakAli posla nije bilo za stomatologa
Međutim nakon staža doživjela je pravi šok.
– Nema posla! Nema mjesta u Zagrebu. Radila sam jedno kratko vrijeme kod privatnika i tada otkrila da se otvara mjesto za stomatologa u Oružanim snagama. Nisam znala gdje ću raditi, ali kaj, išla sam pa što bude – prepričava Marina i dodaje kako je u vojsci bila sve samo ne stomatologinja.
– 12 vojnih predmeta za koje moraš štrebati i 6 mjeseci obuke jer sa završenim faksom, da bi radila u vojsci moraš proći temeljnu časničku izobrazbu. 12 vojnih predmeta, svaki dan prisustvovati podizanju zastave. Pucala sam iz kalašnjikova i pištolja, čistila to oružje, doduše odora mi je bila ogromna, ali nekako sam se upasala. Imali smo i ulazni test trčanja. Trčala sam toliko sporo da me časnik pitao da mu to demonstriram. Sklekovi su mi bili koma, nisam mogla ni dva skleka napraviti, ali hajde trbušnjaci mi nisu bili toliko problem. I onda mi je rekao, vi nemate šanse da ispunite normu za prolaz u ovih 6 mjeseci. Meni to reći?! Upornost mi je srednje ime. Trčala sam svaki dan. I po zimi. Serije sklekova su mi bile po jedan (jedno ponavljanje u jednoj seriji), ali uspjela sam sve – objašnjava Marina svoje iskustvo te ističe da joj je ono bilo super iako se namučila.
Upoznala je ljude iz cijele Hrvatske i dobila čin poručnice. Tada su je 2006. godine postavili u Viroviticu. Kako nam kaže, bilo ju je strah jer nikog nije poznavala.
– Sjećam se kad sam došla u vojarnu, imala sam malu sobicu s krevetom u stacionaru. Spavala u toj zgradi sama, bilo mi je koma. Nikog nisam znala. Posla je bilo malo, jako malo, a plaća tada mizerna – kaže Marina za RTL.
Tada se 2007. godine otvorilo mjesto za zamjenu u Domu zdravlja u Pitomači, a kako nam priča, i vojarna je bila pred zatvaranjem.
– I tako sam izašla iz vojske. Radila sam do drugog mjeseca 2008. u Pitomači i onda u Virovitici u Domu zdravlja. Ekipa super, puno posla. Bila sam zadovoljna, ali oduvijek sam htjela imati nešto svoje – kaže Marina.
Foto: M. Kirhmajer TaboršakTeta u pošti mora imati COVID potvrdu, ali kod mene ne?
Iako je u pandemiji otvorila ordinaciju i iako je sada vrlo zadovoljna sa svojim poslom i dalje smatra kako su stomatolozi marginalizirani u cijeloj ovoj korona situaciji.
– Je li itko istupio ispred nas? Pacijenti znaju da mogu dolaziti. Štitimo se maksimalno uz dezinfekciju, ali kod nas nema COVID potvrda. Jedino ako si ih sami ne uvedemo – ispričala je Marina i dodala kako su pacijenti disciplinarni i puni razumijevanja, ali kako je bila ljuta u travnju prošle godine jer se u javnosti stomatolozi nisu spominjali nigdje.
– Danas… Bila sam prisiljena sama uvesti potvrde jer mi je suludo da teta ne može u poštu, a kod mene haj lajf. Tko se ljuti, neka se ljuti. Pacijenti nisu zakinuti. Brinu jednako o zubima i tada i sada. Nadam se da će ovo sve proći jer ruku na srce, COVID nije ni prošao od prošle godine. Samo, tada je bila karantena – zaključuje naposljetku.
(rtl.hr)
