Da li je moguće voljeti štakora kao psa? Zašto se zmije zovu Sultan i Ruža? Zašto je bradata agama Iggy savršeni partner za večernje ležanje na kauču i gledanje televizije. Zanimljive odgovore na ta, i mnoštvo drugih pitanja, dala nam je vedra i simpatična Lucija Volenik koja je, kao i ostatak njene obitelji, veliki zaljubljenik u egzotične životinje.
Otkako se otvorio prošlo ljeto, Pet shop Agama izazvao je podvojene osjećaje naših sugrađana. Dok su neki s oduševljenjem jedva dočekali kako bi vidjeli i pobliže se upoznali s njegovim stanovnicima, oni drugi su na samu pomisao zmija i guštera brže bolje pobjegli u kontra smjeru. Iako to govorimo u šali, Lucija Volenik, čija obitelj je vlasnik Pet shopa Agama, dodaje kako nismo daleko od istine.
– Za razliku od odraslih, djeca nemaju toliko predrasuda i oni su ti koji dovedu svoje roditelje kod nas. Dok su klinci okruženi zmijama i gušterima i ne mogu doći sebi od oduševljenja, mame i tate su u drugoj prostoriji. Kad vide da njihovo dijete od pet godina drži zmiju i da ga ona neće pojesti, tada uđu u prostoriju. „Natjeramo“ ih da se približe i makar samo rep dodirnu životinji. Nakon 20 sekundi, postanu s njom najbolji prijatelji – smije se ova simpatična Virovitičanka.
Na pitanje kada je počela njena ljubav prema egzotičnim životinjama, Lucija odgovara da je sve krenulo s dokumentarnim filmovima o prirodi i životinjama koje je njen otac gledao dok su ona i sestra još bile djeca.
U „konkretniju“ ljubav je prešlo prije pet godina, kada je obitelj Volenik nabavila svog prvog guštera, bradatu agamu Iggyja.
– Trebalo mu je postaviti pravilne uvjete, vlagu i temperaturu, naučiti njegove navike u prehrani. Sama briga o njemu ne zahtijeva puno vremena ni prostora, ali nije bilo lagano to sve naučiti jer nema puno informacija o tome, ni na internetu ni u knjigama – prisjeća se ova 21-godišnjakinja i otkriva što je to jednoj bradatoj agami potrebno za ugodan život.
– Osim terarija minimalnih dimenzija 100×50 centimetara, treba mu i odgovarajuća podloga, odnosno pijesak za guštere. Temperaturu mu treba kontrolirati grijaćim žaruljama, temperatura bi trebala biti do 35 stupnjeva dnevno, a najvažnije je da ima UVB rasvjetu bez koje ne može pravilno razvijati kosti. Uz to, treba mu svaka dva do tri dana davati kalcij u prahu. On se stavlja na živu hranu, služi za razvoj kostiju – pojašnjava Lucija i dodaje kako su živa hrana skakavci, razne vrste žohara i crvića, a ponekad to zna biti i pokoji smrdljivi martin koji zaluta u kuću.
Osebujna imena osebujnih stanovnika
Osim što obožava gmazove, a naročito svog Iggyja koji joj se navečer pridruži na kauču pred televizijom, Lucija je i velika zaljubljenica u zmije. Osim kraljevskih pitona koji se mogu kupiti te držati kao kućni ljubimci, u Pet shopu Agama živi i Gana. Ona je dijamantni piton, ima sedam godina, četiri kilogama i oko dva i pola metra dužine. Kako ističe naša sugovornica, iako je nešto veća od ostalih zmija u trgovini, ne zahtijeva ništa više brige od njih.
– Ženke kraljevskih pitona narastu do otprilike metar i pol dužine, a mužjaci, koji su manji, do metar i dvadeset. Zahtijevaju terarij minimalnih dimenzija 120×50. Od nekakve „dodatne“ opreme, tu je podni grijač koji im održava temperaturu i treset koji se zalijeva i održava vlagu. Ostalo je samo način brige o njima. Možete im staviti kućicu da se mogu sakriti, kako bi im se smanjio stres, ali i olakšalo hranjenje. Zmije su kao i ljudi kada su pod stresom, treba nam nekakav zaklon da bi se osjećali sigurnije i ugodnije – ističe L. Volenik te na naše pitanje kako zmije dobivaju svoja osebujna imena, poput Sultan, Ruža i Tequila, odgovara kako je tu karakter životinje „odgovoran“ za ime koje će joj nadjenuti.
Osim hladnokrvnih gmazova, stanovnici Pet shopa Agama (dok ne nađu svoj „zauvijek dom) su i „čupavci“ – patuljasti kunići, zamorci i hrčci, te štakori i miševi, ali i par vrsta ptica. Tako kada uđete u ovaj veseli životinjski svijet možete čuti pijev papiga tigrica, nimfi i rozenkolisa.
Edukacijom protiv napuštanja
Okruženi svim tim predivnim životinjama za koje se obitelj Volenik brine s tolikom ljubavi i predanošću, a potaknuti pričama o napuštanjima „običnih“ kućnih ljubimaca poput pasa i mačaka, postavljamo Luciji pitanje – dolazi li i u slučaju egzotičnih životinja do takvih situacija?
– Jednom nam se dogodilo da nam je vraćena životinja. To se dogodi jer ljudi kupe životinju svom djetetu, ali ne shvaćaju da ju zapravo kupuju sebi i da će biti njihova briga. Kad god netko dođe kod nas kupiti životinju, mi mu održimo polusatno edukativno predavanje o brizi za životinju te dobije letak sa svim tim informacijama. Također, pokušavamo „vidjeti“ koliko se osoba sama educirala kroz istraživanje. Nećemo životinju prodati nekome za koga vidimo da neće voditi brigu o njoj kako treba – ističe s velikom ozbiljnosti Lucija te dodaje kako nekada dođe do „propusta“.
– Dogodi se da nam se kupci jave da nešto nije u redu sa životinjom, na što mi tražimo da nam pošalju slike kako bi vidjeli kakve uvjete ima u terariju. Kada dobijemo slike, vidimo da životinja nema uvjete potrebne za život, nema pravilnu rasvjetu i grijanje, nema dobar raspored hranjenja. U tom slučaju mi samo želimo da nam vrate tu životinju, nije nam problem niti vratiti novce, samo želimo da životinja bude sretna, zdrava i da dugo živi – zaključuje Lucija Volenik, koja smatra da osim dobre edukacije, potencijalnim kupcima egzotične životinje treba pružiti i mogućnost odustajanja od udomljavanja istih.
– Prije nego se osoba odluči nabaviti egzotičnu životinju, savjetujemo neka nabavi terarij i prouči uvjete koji u njemu trebaju vladati, kao i koja je oprema potrebna za njega. Neka prouče životne navike životinje, te onda dođu kod nas i probaju ju staviti na ruke, vidjeti kako ona „diše“. Nakon toga, dobro bi bilo uzeti si par dana da dojmovi „sjednu“ na svoje mjesto. Ako se zaista odluče na egzotičnog kućnog ljubimca, tada mogu opet doći kod nas – objašnjava naša sugovornica.
Ključ je u razumijevanju
Za sam kraj našeg druženja, pitamo Luciju što potencijalni udomitelj životinje poput bradate agame ili pitona može očekivati od takvog „netipičnog“ odnosa, s obzirom da hladnokrvne životinje nemaju jednaku prisnost prema svojim vlasnicima kao “klasični” kućni ljubimci. Jednim dijelom, to je istina, slaže se Lucija.
– Iako vas ove životinje ne mogu zavoljeti poput, na primjer pasa, one se definitivno mogu naviknuti na vas. Uzmimo za primjer bradate agame. One imaju nivo inteligencije da se mogu naučiti odazvati na svoje ime, tako da tu već imate neku povezanost s njima. Naš Iggy s nama gleda serije, spava, trčka po boravku, hrani ga se iz ruke. Ista stvar je i sa zmijom. Ona uživa u tom da se malo „rashoda“ po vašim rukama, po kauču i oko vrata. Morate znati „čitati“ tu životinju i onda će vam biti super s njom – s osmijehom na licu zaključuje L. Volenik.
(www.icv.hr, eat)
no images were found
