Višestruko nagrađivana hrvatska književnica, „rođena na jednoj, a živi na drugoj obali Dunava“, Julijana Adamović večeras (petak) je na književnom susretu u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica okupljenim ljubiteljima dobre knjige predstavila svoje stvaralaštvo, točnije posljednja dva romana – „Divlje guske” i “Oče, ako jesi”.
Robert Fritz, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, uvodno je pozdravio sve okupljene, istaknuvši svoje zadovoljstvo činjenicom da upravo spisateljica iz zlatne nam Slavonije otvara jedan „književni niz”.
Dora Jagarinec– Ovaj večerašnji susret prvi je u nizu književnih susreta, sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH kroz provedbu Programa razvoja publike u 2025. godini, odnosno naš program “Virovičita – rasti s knjigom, gradi zajednicu” koji ćemo provoditi cijele godine s raznim hrvatskim književnicima. Svrha programa jest poticanje kulture čitanja, stvaranje osobne povezanosti publike s autorima i njihovim djelima te jačanje svijesti o suvremenoj književnosti kroz izravne susrete s piscima – istaknuo je Fritz.
Raspravu u ležernoj atmosferi, s okupljenim članovima Čitateljskog kluba, moderirala je Mirjana Kotromanović, viša knjižničarka i voditeljica Odjela za djecu i mlade.
Dora JagarinecSVEPRISUTNA TEMA OČINSTVA I IDENTITETA
Adamović je svoje prvo gostovanje u virovitičkoj Knjižnici iskoristila za dublju analizu svojih djela s čitateljima, od kojih prvi, „Divlje guske”, prati odrastanje dvije djevojčice, dok se “Oče, ako jesi” bavi generacijama unazad, u razdoblju od 1900. do 1988. godine, dakle pred izbijanje rata.
Ovaj drugi, moćan i dojmljiv roman o značaju očinstva, ali još i više o pitanju identiteta, Adamović je objavila 2023. godine. Naime, “Oče, ako jesi” atipična je obiteljska saga, velik roman o ženama i muškarcima, o političkim funkcionarima, o običnim ljudima, no nadasve o sinovima koji ostaju bez očeva i cijeli ih život traže umjesto da krenu svojim, drugačijim, putem.
Dora Jagarinec– Riječ je o temi očinstva, odnosno o potrazi za biološkim ocem, dok se istovremeno prati i preispituje sam fenomen očinstva – što je ono te koliko biološko očinstvo može biti adekvatno i važno. Potom se raspravlja i o premještanju tog autoriteta s oca na religiju ili državu – objašnjava nam autorica.
Sve spomenuto odnosi se na radnju kada se 1965. mladi rezervist Damjan Knežević, prilikom spašavanja ljudi iz potopljenog sela, domogne vrijednoga ručnog sata iz Drugog svjetskog rata i hrpe dokumenata, vjeruje da je pronašao trag svoga oca. Slijedeći više od dvadeset godina tragove iz dnevnika i papira, traga za svojim ocem. Spisateljica nas tako vodi kroz osobne priče i sudbine ljudi, u ne tako davnom vremenu, punom turbulentnih zbivanja na globalnoj razini.
PLANOVI ZA BUDUĆNOST
Podsjetimo, Adamović je do sada objavila tri zbirke kratkih priča, zbirku poezije i roman. Autorica je i romana za djecu, zbirke kratkih priča te slikovnice. Iza nje je nekoliko književnih finala i nekoliko nagrada, među kojima je i nagrada Kiklop za najbolje debitantsko djelo u Hrvatskoj.
U svojoj biografiji ova spisateljica ističe kako „piše pomalo”, stoga smo ju upitali na čemu trenutno radi i piše li uopće.
– Istina je da pišem pomalo, a kako sam starija – sve manje i manje. Tu su i problemi s koncentracijom, nemam sve potrebne uvjete za pisanje, odnosno u potpunosti se izolirati od ljudi i interneta, zaključati se u neki stan, neki prostor gdje mogu pisati. Trenutno radim na dva projekta, a hoće li jedan od njih ići u realizaciju, još uvijek nisam sigurna. Malo se bavim poezijom, a tu je i roman koji govori o vrlo aktualnoj temi današnjice – „epidemiji usamljenosti”, kako među mlađim, tako i među starijim ljudima – za kraj otkriva ova spisateljica.
(icv.hr, dj)
