Danas, na Svetu Luciju, u Dnevnom boravku Gradskog društva Crvenog križa Virovitica održani su „Mikeški Divani“ koje već 10 godina organizira Ogranak Matice Hrvatske u Virovitici. Ove jubilarne desete “Mikeške divane” vodio je Dražen Bunjevac, dopredsjednik Ogranka Matice Hrvatske u Virovitici. Program su obogatili glumac virovitičkog kazališta, Mijo Pavelko – Mikeš, Drubravka Sabolić, viša kustosica kulturno-povijesne zbirke, Dragutin Celić, poznati Mikeš, spisateljica Natalija Vidak te Bernarda Idžojtić koja je na vjeran način prikazala svetu Luciju.
Ogrnuta bijelom plahtom, s izrezbarenom bućom u ruci i žarom na lopatici ušla je u zamračenu prostoriju pozdraviti dobre ljude. – Malo je djece u mojoj ulici, više nitko ne želi primiti svetu Luciju u svoj dom. Svi su zaboravili naše stare običaje pa sam došla tu kod vas donijeti vam darove u korpici, malo bombona, jabuka i mandarina. Ne želim vas plašiti samo poželjeti svega dobroga – rekla je sveta Lucija.
Pavelko je na svoj osebujan i nadasve zanimljiv način gledateljstvo počastio mikeškim temama koje govore o običajima vezanim za svaki blagdan u ovo predbožićno vrijeme. Tako smo se prisjetili običaja koji su karakteristični za blagdan Svetoga Andrije, Svete Barbare, Svete Lucije. Dijelila su se iskustva o “Brojanicama” – 12 dana od blagdana Svete Lucije do Božića, promatralo se vrijeme i bilježilo te se tako znalo kakvo će vrijeme biti svaki mjesec u narednoj godini.
Dubravka Sabolić, iznijela je kratke crtice o povijesti Virovitičke Gimnazije, o Virovitičkom listu te o mostu preko Drave koji povezuje Hrvatsku i Mađarsku. Ovim jubilarnim “Divanima” nazočila je i zamjenica gradonačelnika grada Virovitice Vlasta Honjek-Golinac, dok je spisateljica Natalija Vidak “Divane” završila jednim nadasve zanimljivim bećarcem koji veselo opisuje organizatore ovih “Mikeških Divana”.
Ide Bera taška mu se širi,
a iz teke još rezanac viri.
Evo kasnim nisam stigo prije
čuperak mu na vr glave vije.
Po ulcama i mostovima sam šeto
provlačjo se kroz sito i rešeto.
Za početak neznam štab vam reko
nek rič uzme sada drugi njeko.
Evo nama i našega Mije
prosluk mu je širji nego prije.
On je mikeš tu titulu neda
do kolina nije mi ni jedan.
Ričnika on mikeškoga piše
nemožemo dočekat ga više.
Ajde Mijo ričnika pokaži
da si mikeš šnjime nam dokaži.
Podšprajco se Draga na rub stola
njega muči njeka veljka bola.
Študira si, furtom se miškolji
nezna koji radio je bolji.
Malo livo malo desno kruži
di mu bolje tamo se zadrži.
I ja slično isto pisme muvam
mjesto doma svome Peri kuvam.
A i vid me baš više ne služi
zat mi jezik sve duži i duži
Drugi put s bećarcima nastavljam
a do tada lipo vas pozdravljam.
(www.icv.hr, lmh, foto: L. Martinko Hock)
[g-gallery gid=”496887″]
