Posljedice globalnog zatopljenja vidljive svuda oko nas podigle su svjesnost o očuvanju okoliša na višu razinu. Jedna od najvećih opasnosti za Majku prirodu svakako je i plastika. Koliko god se trudili izbjeći ju, plastični su proizvodi dio naše svakodnevice. U njih pakiramo gotovo sve, hranu i piće, a često nosimo i odjeću izrađenu od plastičnih materijala.
Europski parlament 2019. usvojio je Direktivu o smanjenju utjecaja plastičnih proizvoda na okoliš, ograničavajući potrošnju jednokratne plastike poput slamki, štapića za uši, plastičnih čaša i posuda za hranu napravljenih od polistirena.
Tom je Direktivom određeno da svaki plastični proizvod koji se stavlja na tržište, na svojoj ambalaži ili samom proizvodu mora imati vidljivu, čitljivu i neizbrisivu oznaku kojom obavještava potrošača o prisutnosti plastike u proizvodu i negativnom utjecaju koji na okoliš ima neodgovarajuće zbrinjavanje otpada od proizvoda. Kada je riječ o numeriranju plastike, važno je poznavati sljedećih 7 simbola:
1. (PET ili PETE)
Ova vrsta plastike jedna je od najčešće korištenih u proizvodnji namijenjenoj širokoj potrošnji, poput bočica s vodom i gaziranih sokova. Proizvodi napravljeni od PET plastike trebali bi se koristiti samo jednom jer se višekratnom uporabom povećava rizik od razvoja bakterija. Uz to, ova plastika može ispuštati teške metale i kemikalije koje utječu na ravnotežu hormona.
2. (HDP ili HDPE)
Najsigurnija od svih zasigurno je HDP plastika. Od ove krute plastike izrađuju se pakiranja i boce za mlijeko, ulje, tekuće deterdžente te igračke. S obzirom na to da ne ispušta gotovo nikakve kemikalije, stručnjaci savjetuju kupovanje vode u bočicama upravo ove vrste plastike.
3. (PVC ili 3V)
Ima li proizvod ovu oznaku, preporuča se izbjegavati ga jer sadrži toksične kemikalije koje utječu na hormone u tijelu. Prozirni celofani, plastični krugovi za bebe kojima rastu zubi, igračke za djecu i kućne ljubimce, pakiranja od baterija, lijekova i mnoštva drugih proizvoda izrađuju se od ove vrste plastike. Stručnjaci preporučuju kupovanje alternativnog proizvoda ukoliko ga možete pronaći.
4. (LDPE)
Iako ne ispušta nikakve kemikalije u vodu, ova vrsta plastike ne može se koristiti u proizvodnji boca. Koristi se najčešće za proizvodnju plastičnih vrećica. Smatra se bezopasnom za ljude, ali ne i za okoliš.
5. (PP)
Ova polu-prozirna ili bijelo obojana plastika najčešće je korištena za izradu čašica za jogurt i sirupe. PP plastika čvrsta je, lagana i otporna na toplinu; ukoliko se zagrije neće se otopiti te je relativno sigurna za upotrebu. Također, dobar je izolator protiv vlage, masnoće i kemikalija te prigodna za recikliranje.
6. (PS)
Polistiren je jeftina, lagana vrsta plastike sa širokom lepezom uporabe. Upotrebljava se prilikom izrade pakiranja za hranu i pića, kartona za jaja i plastičnog pribora za jelo. Međutim, zagrijavanjem ispušta kancerogene supstance te se ne smije dugotrajno koristiti za pohranjivanje hrane ili pića.
7. (PC i sva druga plastika)
Riječ je o najopasnijoj vrsti plastike, koja se unatoč tome koristi u proizvodnji pakiranja za sportska pića i hranu. Njenim korištenjem izlažemo se velikoj opasnosti curenja kemikalija u hranu ili piće, naročito ako je u izradi plastike korišten Bisfenol A. Unutar ove kategorije ne postoji standardizacija o ponovnom korištenju ili recikliranju.
Stručna lica savjetuju izbjegavanje plastične ambalaže s oznakama 1, 3, 6 i 7, a ukoliko ih kupite ne zaboravite da ih treba odložiti u spremnike za komunalni otpad. Oznake na proizvodima od plastike važno je poznavati ne samo radi očuvanja okoliša nego i vlastitog zdravlja.
Do 2030. godine sva plastična ambalaža u EU treba biti ponovno uporabljiva ili prikladna za recikliranje. Kako bi do toga došlo, važno je educirati potrošače jer odvajanje i put ka recikliranju počinje na kućnom pragu.
Projekt ”ZELENI KUTAK-ŠARENO PLATNO-ZA EKO VIROVITICU” sufinanciran je sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost