U Gradskom muzeju Virovitica jučer (petak) je otvorena izložba Jadranke Ivaniš Yaye pod nazivom “Kaotični (ne)red”. Izložbu su otvorili ravnateljica muzeja Mihaela Kulej, autorica izložbe Jadranka Ivaniš Yaya, viša kustosica etnografske zbirke Jasmina Jurković Petras i pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Virovitice Alen Bjelica.
Ravnateljica Mihaela Kulej otvorila je ovu izložbu s par ugodnih riječi i obrazložila kako je došlo do suradnje i zašto su se ona i viša kustosica etnografske zbirke odlučile pozvati Jadranku na otvorenu suradnju.
-Do suradnje s Jadrankom Ivaniš Yayom je došlo na temelju želje, volje i dobre podrške Grada Virovitice, da osim klasične umjetnosti i izložbi, koji opet promišljaju našu baštinu, damo uvid u ono što se događa na suvremenoj sceni. S obzirom da je Yaya akademski obrazovana slikarica i da je u našem muzeju već bila prije desetak godina, nekako smo Jasmina i ja došle na ideju da ju pozovemo i napravimo zajednički projekt. Da etnološka i likovna zbirka, Jasminina i moja, naprave zajednički projekt koji bi predstavio i njenu likovnost, ali i njezinu izradu nakita. Nakit je izuzetno specifičan i dosta tražen, ali postiže i vrlo visoke cijene jer osim što je inspiriran tradicijski ima jedan bitan element koji je u reciklažnoj upotrebi materijala. Kroz razgovor i dogovaranja, ali i razgledanjem djela Yaye, shvatila sam da sav stariji i reciklažni materijal koristi kao likovni element, a ne samo na izradi nakita, što je dodana vrijednost njenom likovnim izričaju – rekla je Kulej.
Jadranka Ivaniš Yaya svima je poznatija kao pjevačica Jinx benda, ali u Gradskom muzeju je ovoga puta iz drugih razloga. Predstavila je svoju izložbu pod nazivom “Kaotični (ne)red” i pokazala drugima kako od starih čarapa ili najlonki može nastati raznolik nakit i koje vrijeme stoji iza njezinih djela.
-Inspiracija je u materijalu. Nije inspiracija nešto što ti dođe s neba, to se jako rijetko događa. Da bi imao inspiraciju, kako kaže jedan moj kolega, ti moraš biti na pravom mjestu. Moraš biti okružen stvarima, oblicima, materijalima i sve se to onda krene povezivati zajedno. Inspiracija dolazi iz rada, jer kreneš dirati i micati stvari i dolazi do interakcije. A što se tiče vremena, pa lijepo je kad se umjetnik može izgubit u vremenu. Zato mi sebi i ne brojimo sate, evo ja sam pokušala izbrojiti sate za izradu jedne moje narukvice i u grubo mogu reći za jednu mi je trebalo 14 sati, a za neku 18 sati i tako dalje. Tako da taj pojam vremena općenito u umjetnosti je malo neobičan. Neke slike isto tako su reciklirane, poderane, bačene, pa sam se vratila na njih kasnije i nastale su u nekom drugom obliku. Ja dosta recikliram jer danas svi imamo problem prostora, problem sa skladištenjem stvari, a umjetnici u Zagrebu pogotovo. I meni je tu bilo potpuno logično da ja svoju umjetnost i recikliram i danas je to zapravo vrlo poželjno i popularno. Za izradu nakita koristim svašta, stare najlonke, stare perle, majice, broševe sa buvljaka i onda radim od toga nešto novo. Nekako mi je žao svih tih odbačenih stvari jer i oni trebaju pažnju. Mislim da je vrlo bitno da mijenjamo sebe i našu okolinu na bolje, ionako je ova Zemlja prepuna smeća, pa treba sve to i iskoristiti. Bitno je da se mi iznutra mijenjamo, da gledamo drugačije na okolinu i prirodu – istaknula je Ivaniš.
(www.icv.hr, lc)
