Članovi HPD-a Papuk prošlog vikenda otkrivali su ljepote Velebita. S nama su podijelili iskustvo, kojem su se ove godine, nakon prošlogodišnje avanture, ističu, vratili, kako bi “napunili baterije u pravoj oazi mira”:
Nacionalni park Sjeverni Velebit i Premužićeva staza još su nas lani oduševili, doslovno ostavili bez teksta. Ponijeli smo uspomene i veliku želju za povratkom. Zbog toga smo se i ove godine vratili u našu oazu mira, ljubavi, spokoja i psihofizičkog punjenja baterija. Svakodnevne brige ostavili smo iza sebe i uputili se u otkrivanje neotkrivenih ljepota Velebita. Organizacija ovog izleta nije bila nimalo laka. Do zadnjeg trenutka nismo znali hoćemo li putovati. Uz sreću i veliki trud ipak smo na kraju organizirali izlet.
Plan izleta skrivao je iznenađenja i dodatne planove: u slučaju lošeg vremena, za ljubitelje bržeg hodanja, ali i ljubitelje fotografije i edukacije. I šećer na kraju… nakon hodanja po vrhovima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit – okupali smo se u moru.
foto: HPD PapukPrvi dan…
Polazak u 5 sati ispred zgrade Županije. Usputno stajanje i prva jutarnja kava. Na Zavižan dolazimo oko 11 sati. Došli bismo i ranije, ali kupnja suvenira na ulasku u Nacionalni park malo nas je „omela“.
Smještaj je osiguran u Planinarskom domu Zavižan i polazimo dvjema stazama. Oni brži odabiru dužu i zahtjevniju stazu, a sporiji kreću kružnom i manje zahtjevnom stazom.
Obilazimo sljedeće vrhove: Veliki Pivčevac (1676 m), Mali Rajinac (1699 m), Veliki Zavižan (1676 m), Vučjak (1644 m) i Velika kosa (1622 m). Uživamo i prolazimo kroz Velebitski botanički vrt. Noćimo u Planinarskom domu Zavižan (1594 m) i uživamo u bajkovitom zalasku sunca. Naravno, družimo se uz pivo i smijeh. Kujemo planove za drugi dan.
foto: HPD PapukDrugi dan…
U 8 sati napuštamo Planinarski dom Zavižan i krećemo na Premužićevu stazu.
Bacamo pogled na prognostičke karte i kalkuliramo kamo ćemo. Pogoršanje vremena na područje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit stiže u kasnim poslijepodnevnim satima. Uživamo u pogledu, mirisima, vizurama Premužićeve staze. Kod Rossijevog skloništa (1580 m) odmaramo i smišljamo planove…
Ponovo se dijelimo u dvije grupe.
Brža grupa obilazi dužu i zahtjevniju, a sporija grupa manje zahtjevnu stazu. Obilazimo vrhove Krajačev kuk (1659 m) i Alančić (1611 m).
U kasnim poslijepodnevnim satima dolazimo u Planinarsku kuću Alan (1340 m) gdje ručamo i noćimo. Prije noćenja uživamo u druženju i smijehu.
foto: HPD PapukTreći dan…
Nakon kišne i vjetrovite noći ustajemo oko 9 sati. Temperatura zraka je 9° C, puše bura…Kao da smo se preko noći vratili iz ljeta u zimu.
Odlučili smo da ipak odlazimo na vrh Zečjak (1622 m). Osmero veličanstvenih ili bolje rečeno „ludih“ odlazi na Zečjak. Bura puše i jača na otvorenim područjima do olujnih 70 kilometara na sat, zanosi nas, ali nas to ne sputava u našem cilju.
Iskreno rečeno: bura i adrenalin dobro su došli. Uživali smo.Nakon dolaska u Planinarsku kuću Alan okupljamo se, fotografiramo i krećemo dalje. Slijedi kupanje, obilazak Jablanca i Planinarske kuće Miroslav Hirtz.
Oko 17 sati krećemo prema Virovitici. Uz usputna zaustavljanja u Viroviticu dolazimo oko 23 sata.
Veselimo se 2021. godini i nastavku velebitske planinarske bajke. Da, Premužićeva staza je u planu, a ne sumnjamo da će kolege vodiči zaokružiti našu velebitsku priču. (www.icv.hr, kp, foto: HPD Papuk)
[g-gallery gid=”597701″]
