Pomoć pri plaćanju stanarine, režije i hrane, podrška prilikom studija u nabavi radnih materijala, ali i određena nada da će nakon diplome biti radnih mjesta u struci – sve to mladi povezuju sa stipendijom koju primaju tijekom svog obrazovanja. Rekli su nam to sami stipendisti, ali i oni koji su danas zaposleni ljudi i rade ono što vole kada smo ih pitali da s nama podijele iskustvo i važnost stipendije tijekom studiranja.
Inače, devetnaesta je godina otkako Grad Virovitica daje stipendije mladima. U sustavu je trenutno njih četrdesetak, a 10 je novih, koji stipendiju dobivaju od ove godine. Među njima je troje studenata prve godine, a sedam na višim godinama studija.
Novi stipendisti primaju 132 eura (1000 kuna) svih 12 mjeseci u godini, a oni koji su s Gradom ugovor potpisali prijašnjih godina primaju 106,16 eura (800 kuna). Gradonačelnik Ivica Kirin ističe kako u stipendijama vide način da mladom čovjeku pomognu u odabiru zanimanja i pruže mu potporu prilikom obrazovanja, ali da ih i na taj način „vrate“ kući nakon što završe studij.
Govoreći o uvjetima stipendije, iz Grada ističu kako je nakon završetka školovanja stipendist dužan prijaviti se u Područni ured Zavoda za zapošljavanje Virovitica. Stipendije ih obvezuju da na gradskom području rade onoliko godina koliko su primali stipendiju.
– Ukoliko na području grada Virovitice nema potrebe za zvanjem korisnika stipendije, obveze stipendista prema davatelju stipendije miruju. U Viroviticu se nakon završenog studija u konačnici raditi i živjeti vraća oko 80 posto korisnika – ističe Alen Bjelica, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Virovitice.
A što o stipendijama kažu sadašnji i bivši stipendisti?
MATEA MATANČI NAKON UČITELJSKOG FAKULTETA RADI U OSNOVNOJ ŠKOLI IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ U VIROVITICI
Ostvario mi se scenarij koji sam priželjkivala
Matea Matanči primala je stipendiju Grada Virovitice posljednje dvije godine Učiteljskog fakulteta. Danas kao učiteljica informatike radi u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici.
– Posao je na neodređeno. Ostvario se tako scenarij koji sam priželjkivala, ali nisam mogla zamisliti da će se baš tako brzo ostvariti. Radim posao koji volim. Rad s djecom uvijek je izazovan, ali izuzetno ispunjavajući. Oduvijek sam imala želju vratiti se u rodni grad nakon fakulteta i zaposliti se. U Virovitici imamo sve što jedan mali gradić može ponuditi, a ovdje su i svi meni dragi ljudi tako da nemam namjeru otići iz njega – kaže Matea.
Za stipendiju koja joj je dvije godine tijekom studiranja bila “vjetar u leđa” kaže kako ju je koristila za plaćanje stanarine i dio režija, u dogovoru s roditeljima.
– Svakako da je gradska stipendija uvelike pomogla meni i mojim roditeljima tijekom mojeg školovanja, bili smo financijski rasterećeni jednog važnog dijela troškova – kaže Matea, dodajući kako je uz stanarinu bilo potrebno osigurati sredstva i za druge troškove: hranu, knjige, prijevoz i druge osnovne potrebe.
Iz svog iskustva kaže kako svim studentima koji razmatraju prijavu za gradsku stipendiju može samo poručiti da – krenu! Prikupljajte potrebnu papirologiju i prijavite se, kaže, jer je stipendija velika pomoć.
– Uvjeti stipendije odlični su, a svaka novčana pomoć u današnje vrijeme studentima i njihovim roditeljima, skrbnicima dobro dođe – ističe Matea.
DORIAN HERCIGONJA STUDIRA TROMBON NA GLAZBENOJ AKADEMIJI U ZAGREBU
Stipendija mi puno olakšava, a nakon diplome želim se vratiti i raditi u svojoj sredini
Dorian Hercigonja student je 4. godine instrumenta trombon na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, a stipendiju prima od prve godine studija, u iznosu od 106.18 eura (800 kuna) mjesečno.
– Stipendija mi dosta pomaže i olakšava kućni budžet, iako moram još puno dodati da bih pokrio sve troškove. Mi, starije generacije, imamo manju stipendiju u odnosu na ovogodišnje studente, ali unatoč tome imamo iste kriterije koje moramo zadovoljiti. Mjesečni troškovi studiranja (smještaj, režije, prehrana, materijali za predavanja) su mi minimalno 300 eura. Sama stipendija mi donekle pruža nekakvu sigurnost nakon završetka studiranja za osigurano radno mjesto, iako se u mojoj struci zapravo to nikada ne može točno znati – ističe Dorian. Na upit želi li se vratiti kući i raditi nakon završenog fakulteta, Dorian kaže: – Svakako se planiram vratiti ako u mojoj sredini bude posla za mene.
Što se same stipendije tiče, Dorian kaže kako je zadovoljan gradskom stipendijom, a da svim mladima koji se dvoume oko toga prijaviti se za stipendiju ili ne može poručiti samo to da istraže koje stipendije žele, koji su uvjeti i onda sami odluče o tome što im je prihvatljivo i što im najviše odgovara.
– Prednosti stipendije Grada Virovitice su u tome što je za stipendiju potrebno prijaviti se samo jednom i nakon toga ona traje cijeli studij (ukoliko su zadovoljeni svi uvjeti), kao i to da se stipendija prima cijele godine. Dokumentacija je prilično jednostavna za prikupiti, uvjeti koje je potrebno zadovoljiti su dosta slični kao i kod drugih stipendija – ističe Dorian, te napominje kako gradska stipendija znači i određenu obavezu vezano za traženje posla nakon diplome. Na to, smatra Dorian, svi mladi moraju misliti prilikom javljanja na natječaj.
ELA MARENDIĆ STUDENTICA JE VETERINE
Studentima je svaka kuna važna, nekima se troškovi penju i do 500 eura mjesečno
Ela Marendić studentica je Veterinarskog fakulteta i stipendiju koristi od svoje prve godine studija, odnosno već treću godinu.
Za život studenta kaže kako je zanimljiv, ali i da – košta. Ukratko je prošla kroz jedan mjesec studiranja kako bi nam približila troškove koje imaju mladi i njihove obitelji kada se odluče na visoko obrazovanje.
– Troškovi života jednog studenta su iznenađujuće visoki, čega mnogi nisu svjesni. Primjerice, ja imam tu sreću i živim u stanu koji pripada mojoj obitelji pa ne moram plaćati stanarinu ni režije. Kolege koje moraju plaćati stanarinu, moraju izdvojiti barem 300 eura. Neki od osnovnih troškova su nam i kupnja ZET-ove mjesečne karte za studente (13 eura). Na hranu odlazi oko 150 eura, osim ako svaki obrok jedemo u menzi, no nekim studentima su menze predaleko da bi svaki dan odlazili, primjerice, na večeru – objašnjava Ela.
Što se tiče materijala za fakultet, ovisi o kojem se studiju radi, kaže. Za svoj studij ona je morala kupiti nekoliko knjiga bez kojih se nije moglo, a koštale su 39,80 eura. Za ovu godinu troškovi su uključivali i stetoskop (100 eura), gumene čizme i nekoliko kuta (60-ak eura).
– Neki izdatci dođu nenadano, jednostavno se pošalje obavijest da se do kraja tjedna za vježbe mora nešto nabaviti. Bez stipendije za to ne bih mogla niti uštedjeti, a kamoli odjednom platiti – kaže Ela.
Ističe kako je sama prijava za stipendiju jednostavna – dovoljno je dostaviti nekoliko dokumenata o prebivalištu i statusu studenta/uspjehu, a nakon što se potpiše ugovor, potrebno je samo potvrditi status redovnog studenta.
– Tko god je prošao srednju školu s izvrsnim, trebao bi se prijaviti za stipendiju jer smatram da će je i dobiti. Sve je više deficitarnih zanimanja i Gradu je u interesu vratiti visokoobrazovane mlade ljude natrag. Iako ne jamči nikome posao, meni je taj mjesečni iznos veliko olakšanje, a ta obveza me ‘gura’ da svaku godinu završim u roku. No, stipendija mi ne jamči i posao kod kuće jer trenutno u gradu nema puno veterinarskih ordinacija.
Svi zaposlenici su u njima dovoljno mladi pa nema potrebe za zamjenom, a terenskih veterinara na području grada više nema. Stoga ne očekujem da ću lako naći radno mjesto u Virovitici, osim ako se nešto ne promijeni u idućih nekoliko godina – ističe Ela, koja kaže kako po ugovoru o stipendiranju treba odraditi šest godina na virovitičkom području nakon završetka studija. Ako joj stanje na tržištu to ne omogući, onda će, nažalost, morati “trbuhom za kruhom”.
– Postoji neka zabluda o prestižu i plaćama veterinara, ljudi misle da ću moći birati gdje ću raditi i slično, no ustvari to je daleko od istine. Ako posao ne nađem u Virovitici nakon diplome, morat ću ga potražiti u bilo kojem drugom gradu – napominje Ela.
(www.icv.hr, mlo, foto: K.Toplak, virovitica.hr, privatni arhiv)
