Draga braćo i sestre, drage Virovitičanke i Virovitičani!
Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista, za nas koji u Njega vjerujemo, za nas koji se upinjemo Njemu vjerovati (i svaki dan molimo: Gospodine, vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!) i u ovim teškim vremenima, kada se na naše svakodnevne životne poteškoće i bolesti, naše neizvjesnosti i tjeskobe, dodatno natovarila ova pandemija (a za mnoge i strahota potresa), svjedoči da Bog djeluje i onda kada su sve naše mogućnosti i sposobnosti zatvorene, kada je čak vjera pod tim teretom nemogućnosti sumnjom potamnila, u očajavanje utopila, ili čak nestala; kada su nam misli teške od neizvjesnosti!
Da! Velesvetkovina Isusova uskrsnuća poziva nas da obnovimo vjeru u Boga koji djeluje, bliskog i prisutnog! U Boga koji se u Kristu Isusu ranama obilježenom u svoj punini objavljuje kao Ljubav! Ljubav koja je nadišla razočaranja, smrtnu stisku i žalost duše u Getsemaniju, nepravedne osude, pljuvanje, razapinjanje i krajnju ostavljenost i usamljenost Velikog petka!
U Ljubav koja baš zato nije i ne može biti jeftina, Ljubav koja ne rješava muku i tjeskobu, strah i drhtanje lažnim obećanjima i slabim ljudskim silama, nego Ljubav koja je raspeta i baš zato nama bliza i preobražavajuća, jer ozdravlja i daje da u nadi protiv svake nade imamo pouzdanja u Boga koji punu snagu ostvaruje ovdje i sada, u srcu naših osobnih i zajedničkih trenutaka!
Ljubav koja traži i obnavlja život i ondje gdje su ga ljudi, virus, potresi poništili, pretvorili u grob i smrt. Isusovo uskrsnuće potvrđuje da Bog upravlja ljudskim životima i poviješću, da se njegovo djelovanje ne ravna prema našim očekivanjima. Bog ne ismijava niti poništava naša očekivanja, nego ih po svom otajstvenom naumu preusmjerava prema onome daleko boljem za čovjeka nego što mi ljudi možemo i zamisliti…
Uskrsna poruka zato dostiže i želi zagrliti svakoga od nas: Bog uskrisuje Isusa nasuprot svim drukčijim očekivanjima, nasuprot moći nevjere. Nada protiv svake nade i ljubav koja se ne miri sa smrću vraća nam radost postojanja i smisao da se vratimo više samima sebi i to tako što se više vraćamo jedni drugima u svojim obiteljima, na poslu, u župnim zajednicama, u društvu i svijetu tolikih podjela i sukoba, crnih petaka i grobne šutnje, i s punim pouzdanjem dopustimo Bogu da bude Bog!
Dopustimo se zahvatiti Gospodinom Isusom, stavimo puno pouzdanje u Njegovo obećanje: “Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!”
Zato vam svima od srca želim da, poput Kleofe i onog drugog učenika, pustite Uskrslome da uđe u prostor vaših svakodnevnih zabrinutosti, teških misli, svakodnevnih strahova i tjeskoba, zatvorenosti i slabosti, da nas On izvede svakog ponaosob i sve zajedno iz malodušnosti, sebičnosti i oholosti! Da svi skupa rastemo u brizi i skrbi, solidarnosti i odgovornosti jednih za druge! Da svi skupa postanemo ponizniji, skromniji, manji… da bi se više prihvatiti i razumjeti mogli.
Blagoslovljen Uskrs svima!
