Prošle subote u župnoj crkvi svetog Roka u Virovitici proslavljen je nesvakidašnji jubilej. Fra Celestin Čakarić, uz brojne svećenike, vjernike i rodbinu svečanom svetom misom obilježio je šezdeset godina svećeništva, odnosno svoj Dijamantni jubilej. O značaju ove proslave najbolje je rekao jedan od nazočnih vjernika Romano Tripalo.

-Za one koji proslave Zlatni jubilej možemo reći da su istrčali maraton, dok one koji proslave Dijamantni jubilej slobodno možemo nazvati supermaratoncima – poručio je.

– Skromni fratar, sitnog tijela, ali duhovni gorostas, u svom životu promijenio je četiri države i još više ideologija. Iako nigdje nije iselio, u središte ove proslave, ali i cijelog života ne stavlja čovjeka, već Boga. Iz Njega sve proistječe i bez Njega ništa nema – naglasio je u svojoj propovijedi fra Robert Perišić. Sam slavljenik više je puta poručio kako osjeća neizmjernu zahvalnost na svim godinama koje su mu dane da kao duhovni pastir služi Bogu i ljudima.

-Jubileji nisu isticanje čovjeka. On jest nositelj tog događaja jer sa zahvalnošću slavi veliki dar laika u braku, odnosno svećenika u njegovom redu, ali u sredini je Isus Krist. Ljudi su danas, nažalost, indiferentni prema Bogu. Svako odbijanje Boga čovjeka ponižava. Čovjeka ne vodi ideologija, ona je isprazna. Ljudi moraju slijediti samo jednu osobu koja im može biti uzor – Isusa Krista. Apostol Pavao je lijepo rekao da samo ako budeš čovjekom, s čovjekom možeš biti i dijete Božje – naglasio je slavljenik okupljenima.

EKUMENIZAM U OBITELJI

Fra Celestin rođen je 1932. godine u uglednoj krojačkoj obitelji u Novoj Gradiški. Imao je dvije sestre i jednog brata. Kod njegovih roditelja nisu dolazile mušterije samo iz Nove Gradiške i uže okolice, već iz šireg područja Hrvatske, ali i iz susjedne Bosne i Hercegovine.

-Tu sam naučio što je to ekumenizam. Dolazili su Hrvati katolici, ali pripadnici ostalih kršćanskih vjerskih grupa: pravoslavci, protestanti, muslimani, židovi. Uvjerio sam se da je Bog svakome dao mogućnost da pronađe put do njega. To pronalaženje Boga će se kod nekih dogoditi prije, a kod drugih kasnije.

Vrlo brzo mladi Celestin odlazi u novicijat u Vukovar i postaje franjevac. Bio je iz biskupijske župe, a završio je u franjevačkom redu.

KAMILO KOLB NAUČIO GA SVIRATI ORGULJE

-Blizu Nove Gradiške je Cernik i franjevački samostan, ali me fratri nisu posebno privlačili. I ja se sam, dragi Bože, nadam se da ćeš mi oprostiti, pitam zašto si me ‘trknuo’ i u fratre i u svećenike. To je naum samog dragog Boga. Lijepo je rekao papa Benedikt XVI. da Bog zna upaliti vatru i od neprikladnog drveta. S druge strane, apostol Pavao je rekao: ispuni što ti je bila dužnost. Svatko ima svoj put i svoje zvanje. Nemoj nikome ništa učiniti nažao. Bog te neće pitati što si učinio, neće nas pitati o uspjehu, već o ljubavi. U životu se moramo učiti u ljubavi – smatra fra Celestin.

Fra. Celestin je bio zadnja generacija mladomisnika za vrijeme kardinala, danas blaženika Alojzija Stepinca. Nakon mlade mise, 5. srpnja 1960. godine, dobio je dekret za svećeničku službu upravo u Virovitici. Došao je tog dana, 19. srpnja, vlakom u dotad nepoznati grad. Tijekom svog prvog boravka u velikoj župi svetog Roka nije prokrstario samo njenim teritorijem, već je propovijedao na prostoru od Slatine do Đurđevca, pomažući braći svećenicima. U ovdašnjem samostanu upoznao je jednog od najvećih franjevačkih glazbenika Kamila Kolba, koji ga je naučio sviranju orgulja.

-Kada sam, nakon tri godine, odlazio iz Virovitice u Vukovar, lijepo mi je rekao jedan vjernik iz Bušetine, gdje sam proveo mnogo lijepih trenutaka: „Pater, Vi volite ljude, znate raditi s njima – svugdje ima kruha za vas“ – prisjetio se slavljenik.

Svećenički je službovao u nizu župa, ali samo je u dvije bio župnik: Kozari Boku, gdje je uredio izgradnju crkve i samostana te u Đurđenovcu, gdje se još jednom potvrdio u ekumenizmu. U vrijeme komunističkih progona imao je veliku podršku pravoslavnih svećenika i vjernika.

-Ne brini se, neće te zbog vjere progoniti Jovo, već tvoj čovjek, tvoj sunarodnjak Hrvat, katolik – naglasio je fra Celestin iz svog dugogodišnjeg vjerskog iskustva.

I DANAS KREPKA DUHA

Nakon svog drugog dolaska u Viroviticu, dogodilo se nekoliko zgoda. Stariji vjernici nisu ga prepoznali pa su znali reći: mi poznamo fra Celestina, to nije on. Naravno, brzo su shvatili da je to onaj isti fra Celestin, koji je prije nekoliko desetljeća bio u Virovitici.
Krepka duha, fra Celestin je omiljen među vjernicima, i kada ih hvali, ali i kada ih kudi u svojim srčanim propovijedima. Svi su mu poželjeli dug život i zajedništvo s vjernicima. (www.icv.hr, mš)